Konačno sam i ja dočekao, makar tjedan dana, godišnji. Istina, jedva sam čekao petak jer sam niz s početka tjedna nastavio zaglavljivanjem u liftu, „gubljenjem“ kruha na putu kući i još nekim sitnim nepodopštinama. Petak je bio melem na ranu – dan koji sam trebao biti leteći na poslu ali već jednom i pol nogom na godišnjem. Zbog opasnosti da ne zaglavim dugo, na posao, naravno, nisam ni išao – vrijeme do polaska na ranč proveo sam u završnim pripremama, kupnji još nekih sitnica, a pri samom polasku sam kupio paprike, patliđane – za ajvar i malo nakiseliti paprika. Kako mi vrijeme baš nejde na ruku mislio sam – sad ili nikad.....
Jučer sam nakiselio paprike
A danas, danas sam bio malo vrjedniji i, ajvar je gotov
No, uz ove zimničke aktivnosti uspio sam vrijeme posvetiti i sebi. U petak sam se pripremio gledati suze Sv. Lovre – ali, mjesec, koji je već u poslijepodnevnim satima izvirio, dao je naslutiti da ću slabo moć vidjeti na osvijetljenom nebu
Što je noć više padala mjesec je sve više svijetlio svojom svjetlošću
Pa sam se malo igrao i škicao s njim kroz borove grane
Ružice, ove godine, nikako da se umore
I ne samo one, moja prijateljica nikako ne može proć a da ne svrati na moju livadu i uz bezbrižno sočnu klopu koju sam joj, proljetnim košenjem osigurao
Pogledom mahne
I dođe me pozdraviti
A i ja sam danas, konačno, isprobao novi bazen – i, moram priznati, uopće nije loš
Danas sam našao i vremena proučiti ono što sam o stršljenima uspio „naučiti“ u posljednjih nekoliko dana – naime, jednom sam već skoro zapalio kuću zbog njih pa bi sada volio, naučno, sudiozno, priči rješavanju ovog problema. Dok sam čitao kako na ulazu u svoju „kuću“ imaju stražara, koji, po potrebi, u slučaju ugroženosti, odmah dozove i do desetak vojnika spremnih do zadnjeg daha braniti svoj dom, mislio sam – ma da, kak da ne..... danas sam, u kratkim pauzama, bacio pogled prema njihovom „gnijezdu“ ....i, doista, jedan stražar, prikovan je i ne miče se – pokušao sam ga malo omesti gađajuć ga trulom jabukom, ali, bezuspješno..... nije se niti pomakao...
a ja, ja ko ja – morao sam provjeriti je li to čudo uopće živo, pa sam, dugim štapom, malo mahnuo – u sekundi se stvorilo nekoliko vojaka koji su, dosta dezorganizirano, krenuli na mene...naravno, zabarikadiro sam se u kuću dok frajeri ne smire strasti.......izašao sam van – a čuvarkuća i dalje u svojoj pozi.....
Mislim da ću pričekati jesen za riješiti se ovih divnih stvorenja – rastjerali su mi sve oprašivače cvjetova pa ove godine, prirodnim putem, imam vrlo malo oplođenih cvjetova tikvica – opet sam se moro igrati naučnika i kistom, s cvijeta na svijet, izigravati neku radilicu....
No, kako god, pravi tjedan godišnjeg još nije počeo a ja sam, planiranu zimnicu, spremio ...i sada, sada se mogu preorjentirati na druge posliće ...i, naravno, odmor...za sutra je već kumica najavila dolazak na roštilj i sve ostale aktivnosti koje idu kad su oni tu.....
Post je objavljen 14.08.2011. u 23:40 sati.