Sažeti kvalitetno sve dojmove s prošlotjednog boravka na Modravama, poprilično je težak zadatak, a tek ih u potpunosti obuhvatiti, sasvim sigurno je nemoguća misija. Prvenstveno je tomu razlog činjenica kako su same riječi nedostatne da dočaraju ozračje koje je tamo vladalo i koje se po mnogočemu može opisati kao komadić Raja na Zemlji.
Naime, iako sam aktivan vjernik, ministrant i član zajednice mladih u svojoj župi Dobroga Pastira u Brestju te pjevač u zboru mladih „Damask“ u susjednoj župi sv. Pavla apostola u Retkovcu pa time redovito sudjelujem na gotovo svim susretima, hodočašćima, pkp-ima i ostalim druženjima za mlade unutar nadbiskupije, unatoč tomu, nikada nisam doživio nijedno iskustvo poput onoga u Modravama!
Draž tome ponajprije daju duhovne note, tj. dvosatna razdoblja nakon ručka u kojima se svakodnevno imamo prilike osobno susresti s Kristom. Ona su posebna po tome što nam se tijekom godine, u svakodnevnoj životnoj vrevi, nikada ne pruža prilika ostati toliko dugo i u takvim uvjetima, u prirodi koja nalikuje Maslinskoj gori, bez ikakvih ljudskih zvukova, u svjetlu Božje Riječi, nasamo s Kristom. Naime, upravo nas to iscjeljuje, daje nam novu životnu snagu, mijenja našu nutrinu i pomaže nam da duhovnom radošću, koja se pritom nerijetko javlja, dokučimo i osjetimo Božju postojanost u nama i oko nas. Poput Ivana Krstitelja i ostalih drevnih proroka, tako nakratko postajemo „pustinjaci“ oko kojih skaču skakavci koji samo što nam ne posluže za hranu. (šala mala)
Nadalje, druga važna točka koju bih istaknuo je sv. Misa. Iako je ona zapravo središnja točka, ne samo modravskog kampa, već i svih ostalih susreta mladih, ovdje se ona bitno razlikuje. I sami znamo kako djelotvornost otajstva sv. Mise na nas ponajprije ovisi o nama samima, a tek onda o propovjedniku. Međutim, pretpostavimo da smo svaki put približno jednako udubljeni u nju te da ju pozorno pratimo. U tom slučju, modravska je Misa u prirodi zaista nešto posebno. Za to je prvenstveno zaslužan pater Ivan Mandurić, zvani Ike, koji nas je svojim darom govora sve odreda duboko dirnuo. Njegove su riječi tako snažno dopirale do naših srca. U njima se Istina očitovala na tako jasan način, da su neki čak i zaplakali.
Uza sve to, točku na i duhovno – molitvenom programu kampa, uz jutarnju molivu i kavu s duhovnikom, križni put petkom i euharistijsko klanjanje četvrtkom, stavljaju upravo večernje kateheze. Tu se mora naglasiti kako one nose vodeću ulogu u međusobnom zbližavanju članova grupe, ali osim toga imaju i velik značaj u razmjeni iskustava o kojima se u svakodnevici ne može niti približno na taj način i u takvoj mjeri razglabati. Iskreno govoreći, mnoge su mi se stvari odande trajno upisale u srce te mi tako dale novi polet i ohrabrenje u vjeri. Za to je pak zaslužna moja grupa, zvana „Vinkovci“, koju ovim putem srdačno pozdravljam.
Tako smo korak po korak stigli do fizičkog rada na terenu, ključne točke koja svim duhovnim plodovima ovih Modrava daje dublji smisao. Okopavanje maslina, sakupljanje sijena, čupanje trave, razvrstavanje, lomljenje i rezanje daski te pomaganje u kuhinji, samo su neki od poslova koje smo radili unutar grupa. Bilo je tu i čišćenja zahoda, vađenja ježinaca s kupališnih područja i ukrašavanja oltara, no to su ipak poslovi kojima su se bavile druge grupe. Moja je najvećim dijelom bila zadužena za masline i travu. Već prvi dan, uživao sam u radu s najboljim modravskim prijateljem do te mjere, da smo ostali i malo prekovremeno.
Sad je na redu zabava. Oznojeni i umorni od rada, jedva smo dočekali baciti se u more. Na pontonu leže rasprostrti ručnici, a lopta i daska za surfanje plutaju u moru. Nakon malo vaterpola, plivanja i surfanja na dasci, ubrzo slijedi i odbojka. Ovotjedni je turnir bio pravi užitak za gledanje. Ekipa zvana „M.G.“ pobijedila je tijesno „Johnny Suplajse“. Snimku završnog dijela njihovog ogleda možete pogledati i na You Tubeu. Osim njih, tu su se natjecali i „Čubati Gnjurci“ koji su u borbi za 3. mjesto pobijedili „Ježince“ te ekipe „Ajmo na Kebab“, „The Balboa Team – Rođaci“, „Podrapani Pjesnici“ i mi „Vinkovci“, koji smo se eto nesretno zatekli u skupini s pobjednicima turnira i osvajačima brončane medalje te tako na kraju osvojili 3. mjesto u skupini. Bit će bolje iduće godine!
Za kraj valja spomenuti i fešte koje su se na pontonu odvijale svaku večer i koje su tako spletom okolnosti upriličile i moj 17. rođendan. Da, bilo je to stvarno nezaboravno iskustvo! Više nego ikad, svidjeli su mi se pokloni koje sam dobio za rođendan…
Ovo su samo neke pojedinosti koje su mi ostale u sjećanju. Bilo je tu i kreativnih radionica, zanimljivih predstava, pjesama i igara. Jelo je bilo i više nego solidno. Šta reći drugo, nego: „Dođite u Modrave!“
Autor: Gabriel Baćak
Post je objavljen 14.08.2011. u 22:02 sati.