tražiti mir, mjesto stapanja, granicu kojom ćemo nas
ugurati u sebe.
- nastaje lom -
čak i vrtoglavicu, dolazak crvene, proboj, tiskanje,
sve nam to mogu.
- bojiš se? zar? -
neće nas isplesti niti raširiti u te obline oblika,
na ovoj čistini bez tijela i tuđega gibanja
tanko izvire mirna, prohodna oseka:
probiti okvir, zadebljati oklope, ubrzati penetraciju,
vikati dok grebemo čekanje svojih tek kapi
uguranih u njihovom bakrenom vodopadu.
- nastaje lom brzine -
ne čuju, proriču nam smetnje, mnogo ugaženih rutina,
daj, posivjet ćemo -
spoji, zadebljaj, osunčaj, posuši,
posadi šumu ili ju raskidaj, smiri nam temelje,
jezici prolazaka i dalje su neprevodivi, gustoća nemira
nikada, baš nikada ne prestaje.
znaš i sam: ovo je ciklično trošenje svojina,
polovica kojima će nas škrto sitniti za kasnije
odrubiti nam usne, znaš, označiti taj X.
Dnevnik:
Nakon što zatvorimo oči, ruku duboko uvučenih u gradske asfalte, i gotovo mokro, imenovat ćemo naše odvajanje vrućim razglasima uronjenosti; jer opet smo spori i degenerirajuće fini. I ne daj nas.
Post je objavljen 21.08.2011. u 17:24 sati.