Kakav dan !
A kakav bi mogao biti kada se okupila pomalo „opičena“ ekipa Maratonjara , nego FANTASTIČAN!
Utrka u Topuskom je bila u mome kalendaru još odavno prije , mada vjerojatno i nije bio baš najbolji tajming nakon Kupresa i 6-to satne „Avanture“ po Moslavačkoj gori , no na kraju da nisam bio bilo bi mi totalno krivo.
Na put smo ovaj put krenuli samo Saša i ja , pošto su ostale Maratonjare uglavnom došle u Topusko sa obiteljima.Morao sam brzo nakon trke vratiti se na posao pa tako ovaj put je moja ekipa ostala doma.Put je prošao bez problema i u Topusko smo došli među prvima i otišli na prijave.Došao sam do stola i pokušao se prijaviti , kada mi mlada dama kaže „gospodine ovdje je od 20-29 godina“ , i iako se furam na mladolik izgled ipak sam prokužen.Pikamo brojeve na majice i sve se veća rulja malo po malo skupila na bazenu , a tu je i bila naša povelika grupa Maratonjara.Mariu je ovo bila prva utrka u životu i vidjela se trema i blijedilo na licu.Malo me je podsjećao na Modrića i Rakitića kada su išli pucati penale na onoj infarktnoj utakmici protiv Turaka na EP.Pokušavamo ga ohrabriti , i uz laganu zajebanciju trka je već počela.
Znao sam da sam umoran , samo je bilo pitanje koliko.Imao sam plan ići prvi krug na 4:45/km što mi i bez većih poteškoća i uspijeva , ali primjećujem da mi je koncentracija i ritam disanja totalno van svega za razliku od prošlotjednog polumaratona.Gledam na sat i vidim da mi je tempo oko 5:00 /km negdje od 10-og km , i misli su mi svugdje osim na trci.Pokušavam pratiti jednog trkača i na predzadnjoj okrijepi vidim Mourinha iza sebe nekih 20-ak metara i prikočim misleći da će mi biti lakše u društvu.Međutim tih zadnjih 3 km mi je bilo dosta teško za ubrzati i pomirujem se da je ipak to što danas trčim ipak najbolje što mogu taj dan.Ulazimo skupa u cilj više đogerski nego trkački , uz poneku zanimljivu pričicu.Na kraju utrke ipak zadovoljan i sretan , a Čimba još sretniji.
Mourinho je drapio odličnu utrku , a smajl na Snajderovom licu nakon prve utrke u životu je bilo nešto NAJVRHUNSKIJE što vidjeh u Topuskom.
Bravo svi , al pogotovo Mourinho i Snajder !
Prošli tjedan sam malo ispao iz ritma treninga koji sam si zadao i pošto neko vrijeme se nebum utrkivao nastavljam dalje po planu.Probat ćemo realizirat Sarajevo i bilo bi stvarno fora kada bi uspjeli to dogovorit.
Na kraju šta reći nego kako je bilo ponovo lijepo biti Maratonjarom i vidjeti zadovoljnog Čimbu,prezadovoljnog Zeku,SUPERzadovoljnog Mojvana,zadovoljnog Mourinha(no puno manje od Čimbe), sretnog Peza što su njegovi bili zadovoljni kupanjem , oduševljenog Krešu svojom brzom utrkom i gulašom , Čimbu presretnog – to sam već rekao,bilo je tu i nekih sretnih trkača koje sam vidio po placevima i to je to.Moram ić se umit , čini mi se da imam malo Čimbine prašine pod lećama.