Marketing
Alkoholni hram, intervju sa José Lombardinom
U sezoni kiselih krastavaca glavni urednik je na sto muka, mora popuniti sadržaj dnevnih novina kako god zna i umije. U očaju poseže za svim i svačim. Od jučerašnjih vijesti do «prijateljskog intervjua». Tako ja to zovem.
Meni su osobno prijateljski intervjui najžežći.
Ovako to ide: glavni urednik nazove svog najboljeg prijatelja koji je dobar prijatelj sa A.V., koji je tak-tak prijatelj sa D.R., koji je solidan prijatelj sa D.M. i zamoli ga da ovaj intervjuira poznatog glumca F.Š. koji je pak D.M-ov najbolji prijatelj, vjenčani kum i krsna kuma njegovom djetetu pošto je u međuvremenu F.Š. promijenio spol.
Razgovor potiče u neformalnom, ležernom tonu kakav i traži ljetno štivo.
Dragi čitatelji, sjedim ovdje u Dilajli sa gospodinom José Lombardinom. To je čovjek što je izgradio crkvu od boca, crkvu koju gospoda u Zagrebu još nazivlju Alkoholni hram.
«Koliko ti je boca trebalo da izgradiš ovo čudo», pitam ga.
«Negdje oko šest milijuna boca», veli on samouvjereno.
«Jesi li sve sam popio?»
«Ne budi smiješan Huc», veli.
«Kako onda?»
«Imam dobre veze u Badelu.»
«Tko je on?»
«Čika barba.»
«Čika barba Ivo?»
«Čika barba Pivo», prasne u smijeh.
Šala je idiotska ali smijeh José Lombardina je zarazan. Zarazan poput HIV-a na Zrću. Smijem se, a smije se i stogodišnja baba Kata kojoj već odavno ništa nije jasno.
«Baba Kata najčešće posjećuje moju crkvu», kaže Lombardino. «Sa 13 godina postala je kroner, a svega je tri puta u životu završila u ludnici zbog intoksikacije. Pravi borac! Kada krepa dignut ćemo joj spomenik pred crkvom. Građani Dilajle apsolutno su suglasni su po tom pitanju.»
«To je sjajno, bravo baba, evo pet!»
Baba umjesto da dadne pet zvonko prdne. Vitraji načinjeni od lomljenih boca zatresoše se.
Prdac još dugo odzvanja crkvom.
«Bolan José reci kako si došao na ideju da izgradiš crkvu od boca» pitam ga gledajući prizore na vitrajima: Noino pijanstvo, Isus pretvara vodu u vino, Party u Betlehemu... «je li te možda inspirirao Ferdinand Cheval što je sam samcat izgradio Idealnu palaču; ili ekscentrični Edward Leedskalnin što je sam samcat izgradio Koraljni dvorac, megalitnu strukturu u Floridi; ili pak stari Benderija što je ćerpić po ćerpić selio svoju Inat kuću na drugu stranu Miljacke; da nije Gaudi što je arbajtao na Sagradi Familiji?»
«Slušaj, reći ću ti vako: ćaća mi je umra od alkohola kada je ima 20; mater mi je umrla od alkohola sa 45; sva braća i sestre su mi pomrli od alkohola do svoje 50-te... Alkohol je u mojoj familiji Bog i za nas nema drugih Bogova!»
Na ovom mjestu oprosti ćemo se od José Lombardina jer je očigledno idiot. Kao svaki idiot on je uporan. Zapamtite: upornost je sve što vam treba za uspjeh. I malo sreće, dakako. Pitajte Davida Ickea. Nemojte pitati Van Gogha. Naljutit će se.
«Hvala ti na razgovoru José .»
«Nema na čemu. Homo sad nešto po-piti»
«Uvijek José. To uvijek.»
Post je objavljen 13.08.2011. u 23:49 sati.