A je, ružim, ali ne svaki dan, ne mogu svaki dan, iako bih rado, ali ne mogu, imam obveza, a i ružan sam i debo, a kad fino zaružim, onda mi nema ništa slađe nego dobro se najesti, mmmmmmm. Sva sreća pa ova zadnja ružiona nije puno utjecala na moj novi režim, stao sam na vagu i vidio da je kilaža ista, u dvije decimale. Jedino što se uvijek moram vratiti kući, a svijet u kojem ja živim baš ne odobrava takve huncutarije ili bar selo u kojem živim, znam da u mom dvorištu to ne prolazi. Zapravo bi kada se tako vraćam, trebao posuti dvorište kukuruzom i onda se do kreveta dovući na koljenima. Onda budem sav izbediran, a nisam nikoga sramotio, ništa loše napravio, nego zastao s priijateljem. I to se ne događa često...koji sam ja bolesnik, stalno nešto objašnjavam. Ništa, živjet ću pokorno, biti dobar koliko mogu i znam, to je plan, ma samo trebam živjeti po ovim nekim pravilima koja sam tu, kao, smislio i bit će mir u kući, ali s prijateljima ću uvijek nazdraviti. Padne koja dobra priča, bude veselo i onda u najgorem slučaju sutradan cijeli dan budeš mamuran, pa šta, nije, ono, da imam djecu i da bi mog'o neko nagazit taki. Opet imam poštapalicu i to ovu glupu, 'ono'. Žao mi je što to izgleda kao da sramotim svoje, umjesto da to izgleda kao da sam tamo neki veseljak. Čini mi se na trenutke da izgledam kao da mi treba egzorcist, naravno da mi ne treba, ovaj egzorcizam sam namjerno spomenuo da naglasim slijedeću rečenicu. To jutro, u jednom selu u Cvelferiji sam stao da odem kupiti vode i na ulazu u trgovinu umjesto 'dobro jutro', ne znam zašto, rekao 'faljen Isus', zapravo ništa čudno, iako se na takvo ponašanje danas gleda s puno cinizma, a ne bi trebalo bit tako, znam da nije sve idealno, ali nedostaje onog osnovnog međuljudskog poštovanja. Trgovkinja je rekla dobar dan, pa se odmah nadovezala, 'Uvijek', jedan čovjek se okrenuo, a jedna baka me pogledala tako milo da je mamurluk ne trenutak nestao. Eto i to je posljedica jedne ružione, ehh, da sam mogao tu baku nekako ubaciti u auto da me dođe malo obraniti kod kuće. Tako, bio sam u nemilosti dva dana, iako sam dobijao jesti, a jučer sam bio dobar k'o sunce. Ujutro normalno doručkovao, ručao malo manje, malo odmorio i predvečer se išao sportitati, tri sata smo udarali, naravno, crk'o sam i poslije bili na pivu i došao kući na vrijeme. Kako da kažem, dan bez piva je kao supa bez soli, ali nemo'š svaki dan baš ružiti. Kad sam došao kući srušio sam se u krevet i zaspao istog trena. Jutros sam imao tenis trening, dugo nisam i dobro sam se oznojio. Kako nisam mogao cijelo vrijeme izdržati, jer ritam je bio vrlo jak, imali smo dvije tri pauze, pa sam saznao kako su lijepe i zanimljive Unije. To je turizam, odeš negdje na. kupanje i onda se ne možeš vratiti jer brod dolazi za tri dana, ali baš te briga za to. I onda uživaš u miru i tišini jednog lijepog otoka. Usput se malo udebljaš, pa kako drugačije možeš znati da si bio na odmoru ?? Super mi je bila ta priča i prisjeto sam se kako bi i ja mogao otići na nekakav zanimljivi odmor, jednom, kad zaradim pravo na to, na neko jedrenje ili nekakav safari ili u lov na blago ili na pusti otok i samo spavati. Odličan je bio trening danas, em sam se dobro istrkao, probao korigirati svoje falične udarce, em mi i mašta proradila. A danas je i ručak bio odličan, malo prije sam se jedva ustao od stola. Sestrična dolazi s mora i poželjela je fiš za ručak, malo joj se odužio put, pa smo se nekako našli ukućani za stolom. Spremamo se u svatove danas, to će bit sve familija i sada se priča tko je gdje i kako je. Pa je krenula priča o tome kako je jedan rođak završio u bolnici, ne znam točno zašto, saznat ću, vjerojatno, danas i tri dana bio na infuziji. Na to sam ja rekao da je to baš super, misleći na infuziju, a mama me na to pitala zabrinuto da kad sam ja to kolabirao, misleći na neku alkoholnu komu. Nikad, rekoh, niti ne namjeravam, ali sam nekad znao primati fiziološku otopinu, pa sam ispričao kako sam išao davati plazmu i poslije toga dobijao tu fiziološku otopinu, zanimljiv je osjećaj bio kad onako zahladi. To je bilo da se malo popravi studentski budžet, a eto, imalo je i tu neku humanitarnu dimenziju. Mama je tu moju priču komentirala da sam se išao prodavat, a brat je na to rekao da sam prošao gore od kunića. Na to smo se nasmijali i za stolom je zavladao mir, dalje smo opušteno čavrljali o svemu i svačemu.
Post je objavljen 13.08.2011. u 15:28 sati.