Rano jutros sam hodajući na posao na sred ceste primijetio malog puža.
Ja. maleni puž velikog srca. krenuo sam na daleki put. Odlučio sam smjelo pregaziti cestu. Iako sam rogove uzdigao visoko išlo je sporo, izgledi da dospijem na drugu stranu bili su minimalni. Ovako mlad i odvažan nisam želio ništa čuti o odustajanju od tog opasnog putovanja. Kakva hrabrost rekli bi neki, kakva ludost javili bi se oni drugi. I tada je mene malog puža na sred ceste zadesilo nešto strašno, gledano iz moje perspektive. Velika masa nečega me je primila za kučicu i poput pijavice ili ogromnog tornada podigla visoko od tla, tisuću puta više nego sam ja bio dugačak. Snažna ruka te mračne sile me je odbacila daleko, čak puno dalje od tri metra u duboku zelenu travu. Visoke vlati zelenila su ublažile pad, no meni malom pužu će biti potrebno dugo vremena, čak cijelih trideset i tri minute da se saberem i dobro razmislim kada ću ponovo na tako neizvjestan put.
Sklonivši malog balavog puža sa ceste u obližnji travnjak veselo sam krenuo dalje, tiho pjevušeći pjesmu Charlie Feathersa - I Don't Care ( If Tomorrow Never Comes ).
Post je objavljen 12.08.2011. u 10:45 sati.