Morsko selo, prilična dosada, uglavnom već godinama poznate face, čak i poprilično pogrešan izbor knjiga ovoga ljeta. Što drugo nego pozornije razgledati izloženo. Tu i tamo bljesne poneka reakcija centra za žene u mom mozgu, ali je uglavnom jednako brzo gasi kakva poveća ruka na ramenu ili gdje već.... Nedvojbeno!
Pažnju mi privlači uporan glasan smijeh nedaleko, uza samo more. Dvije sitne plavuše, podjednako stare, ne osobito atraktivne, glasno komuniciraju sa svima uokolo, a smiju se, obje, baš zarazno! Sestre?
I to blizanke, mada ne baš iste, čitav su život ljeti ovdje kao i ja, saznah lako i brzo. Čudno, nikada ih nisam zapazio. Ili možda jesam, ali ne i registrirao kao zanimljive? Zagrepčanke, ali više od pola života i Austrijanke, diplomantice bečke elektrotehnike, jedna već doktorica znanosti i dijelom radnog vremena predavač na tamošnjem sveučilištu, mlađa 15 minuta i nekih 4-5 kilograma mršavija, taman za koliko je previše mršava. Po njezinim riječima, premršava, jer teško nalazi tako male ozbiljne kostimiće, kakve zahtijeva njezin položaj! Zato izrazito glasnija, extrovertiranija, ne smije se, manje ili više glasno, tek da udahne ili progovori! Druga dakle baš lijepo popunjena, u svojih ne više od 157 centimetara, također vesela, sa trenutnim boravkom u Parizu, gdje sa zaručnikom radi doktorat. Koji ga očito radi i ljeti......
Zato se one mene sjećaju. Svake ste godine ovdje, još kada smo bile sasvim mlade, zar ne? Samo s različitim ženama, dodaje veselo mršavica !
Pa da...nije lako naći pravu, ali pokušavam!
Malo ste valjda preizbirljivi, ha?!
Ja mislim da ne, samo me nekako skoro svaka iznenadi brzom promjenom kroz par mjeseci. Ili je možda manje ili više uspješna gluma u pitanju, ne znam točno.....
Zašto bi žene koje drže do sebe glumatale? Svaka žena mora, morala bi znati, svoju vrijednost! Koga zanima dobro, koga ne....pa veliki je svijet, ne mislite?!
Seka ju poskrivečki gurka, čini joj se valjda da je preizravna.
Otkriti ću Vam tajnu, nisu baš sve žene, čak niti većina, tako samopouzdane. Osim toga, mislim da žene znaju biti vrlo neiskrene kada požele nešto, da su prečesto spremne na trgovinu. Uložiti mnogoštošta za tajni, skriveni, cilj! Pa i sebe, bar dijelom.
Zanimljivo, često ste sa ženama, a nemate baš visoko mišljenje o njima!?
To uopće nije točno, baš obratno, mislim da su žene najvrednija, nazanimljivija i najuzbudljivija pojava na svijetu....bar neke od njih.
Hm...a kakve su to žene?
Lijepe, pametne, obrazovane, i najvažnije, da su jako zaljubljene u mene, da me vole. Nadalje, da imamo bar donekle slične strasti. I rekoh već, da previše ne glumataju. Volim biti opušten u životu, pa tako i sa ženama...nekako se osjećati smireno i sigurno u to što radim, s kim sam....
Ha,ha,ha....niste baš skroman čovjek, ha?!? Osim toga ste i prilično naivan...ne ljutite se zbog iskrenosti valjda.....mislim, ako vjerujete da se može biti siguran u neku ženu, s njom, pa i s jednim čovjekom uopće! Teško, mislim!!! Život stalno teče, tko može znati....ili planirati, što je iza slijedećeg ugla?
Nisam tako mislio. Nisam baš tako naivan, Mislio sam na danas, možda sutra i prekosutra, da nema između muškarca i žene ništa bitno neizrečeno, planova ili osobito da se nešto radi samo radi nećeg trećeg...tako nekako.
Tako je valjda uvijek, zar nije?! Ubacuje se ljepša sestra. Zašto bi bilo drugačije, pa svi mi možemo jasno i glasno tražiti što nam treba, posvuda, od raznih ljudi, dok ne nađemo?!?
Trebalo bi, ali ipak nije, prečesto sam to doživio, shvatio nakon nekog vremena, ne samo kod žena, naravno! Ali je s njima najvažnije, od nekog drugog manje očekujete.....manje od svega, mislim.
Brbljavija. Pa ne znam, ja nikada od nikoga nisam očekivala sve, i ne treba mi, imam i sama toliko toga, za veći dio života. Niti bi, to ste u pravu, ikome ponudila sve. O, ne.... Tko hoće biti samnom, baš dapače, mora znati da će biti samo dio moga života. Ostatak je previše vrijedan za mene, veseli me takav kakv jest i ne pada mi na pamet niti razmišljati drugačije. Radi ikoga...i ičega! 10-12 sati svakoga dana. Nije malo balkanski uopće očekivati pametnu i obrazovanu ženu koja će Vam dati sve???
Pretjerujete sada, nisam mislio bukvalno. Naravno da takva žena ima karijeru, obveze, važne društvene stvari, koješta takvoga. Ali ipak, jako se nadam, da može i mene u kompletu ugurati u raspored. u 10-20% vremena, svejedno koliko, ali sasvim, bez ostatka. Kao što Vi velite za svoj posao. Da me želi i uzima kada može, ali ipak stalno želi. Recimo toliko, slikovito rečeno, da kadikad prevagnem, da nekada ima potrebu odgoditi štogod važno da bi bila samnom. Ali baš ima potrebu, ne da postupa kako misli da bi trebala...ili kako ja očekujem, ili kako se očekuje uopće....
Strast...ljepša će, to je strast o čemu Vi sada govorite, svi smo to doživjeli i činili...na početcima, dok se ne vratimo u kolotečinu, stvarnost. Nije moguće, bar ja mislim, tako duže ili stalno živjeti. Ne bi li bilo smiješno da pobjegnem s Instituta zaručniku, a on me ionako već tri godine čeka doma svaku večer? A, sister, slažeš se i ti...?
Začudo, samo je malko suzila pogled, ali nije se složila...niti opovrgla doduše. Začudo, nije uopće progovorila....
Meni uopće to ne bi bilo smiješno, oduševilo bi me, svaki puta. I sasvim sam siguran da je moguće...bar želim biti siguran. I doživio sam, dobro, ne baš zauvijek, ali duže sigurno. Duže od puke strasti, znatiželje, divljanja hormona! Nemojte se sada vas dvije naljutiti, ali mislim da se kao prvo nikako ne biste smjele vezati za ikoga dok to ne razjasnite. Zapravo doživite. A hoćete, svatko doživi, bar jednom-dva puta. Jer ćete si inače jako pogoršati život, budućnost... I još nekome usput, tko možda pomisli da je našao tako nešto, ili tko nađe, pa se nada da je slično i s druge strane....a ne bude!
Pa da.....ne znam...valjda jest moguće, mogu zamisliti, znaš sister, mislim da mogu! Ne baš s tvojim Francuzom....rekla sam ti već da mislim kako ti je on najviše stariji brat ili tako nešto...nisam li?!
Zato valjda više nisi s onim poludivljim Bosancem, ha, jer je to baš super, da te nateže.....Oprosti, pretjerala sam. I Vi oprostite, sasvim sam podivljala...sasvim neprilično za ovo mjesto! I Vi ste toliko pristojni i samo smo se počeli malo šaliti.....a dokle smo došli. Doista oprostite!
Možda ipak nedostaje jedan poludivlji...???
Ne, naravno da nisam to izgovorio, samo sam nešto promrljao, slegnuo malo ramenima i nasmiješio se. I pozvao ih na kavu! Jedva je pristala, tek na višestruke nagovore setre. I uglavnom šutjela, mada je trenutak prošao, mada je dalje razgovor bio uglavnom o vremenu i manjkavostima hrvatskog turizma.......
Post je objavljen 12.08.2011. u 10:39 sati.