Ne znam odakle bih krenuo, nije mi manipulacija baš dobra riječ za opis komunikacije s ljudima, jer sam idiot koji ima potrebu da sve bude jasno i objašnjeno, kojemu se tu i tamo trefi da bubne nešto zanimljivo pa nisam stalni dosadnjaković, ali kada tražim riječ za opis komunikacije s ljudima, onda bi to bio mingling...heh, cijeli život kao jedna velika zabava. Možda je malko neozbiljno na taj način gledati na stvari, ali mislim da svi to rade, samo je pitanje koliko su toga svjesni. Ja sam se zinoć malko odveć zaminglo, bio vani, gledao utakmicu i poslije zaružio, tu pomoći nije bilo. Riječ po riječ o zanimljivim temama, o automobilima, pa poslije o parkovima i općenito arhitekturi gradova koji su bili građeni prije kojih petstotinjak godina. Parkovi su se osmišljavali, gradili i na kraju bili predivna zabavišta. A danas se, eventualno samo održavaju sve te ljepote koje je netko davno osmislio, ali ne stvaraju se novi. Mislim na one parkove sa drvećem, ne mislim na zabavne parkove sa Miki Mausom ili roller coaster instalacijama. Zašto, vjerojatno zato jer su to neprofitna šetališta ili smo izgubili naviku uživanja, a i kad osjetimo potrebu onda odem u park koji je osmislio netko prije jako puno godina. Tko zna koliko su ih te ideje koštale i da li su uopće dočekali izgled parkova koji su osmilili. Onako, lijepa tema za jednu ljetnu večer, za jednu prohladnu ljetnu večer. Zeznuo sam se što nisam poslušao mati kada mi je na izlasku iz kuće govorila da obučem nekakvu majicu s dugim rukavima. Nisam ja neki mačo, ali nije mi se činila potrebnom, to je bila prva greška u koracima, ali vrlo mala u odnosu na onu drugu. Da ima kaki sudija za ovo moje ponašanje, svirao bi toliko da bi mu žile na obrazima poiskakale. Sinoć sam testirao foru sa alarmom i taj testni model će trebati neka poboljšanja. Znam kada je kraj utakmice, možda koja minuta produžetka i dodao još petnaest, ono, pristojnih i postavio alarm, ali samo da vibrira, a ne da svira, a treba da svira na maksimumu, kako da kažem, nisam se još priviknuo na tu ideju, iako je odlična, e to je bila druga greška u koracima. Nisam baš ozbiljno prihvatio tu vibraciju i ostao sam još malo i zapričali se, ne mogu reć, bilo je tu svašta zanimljivog, sinoćnje druženje je bilo svojevrstan hommage veselim srijedama. Sve je to bilo super, ali sam opet doručkovao burek i jogurt i pitu od korumpira i još mi je komadić pite pao na majicu, a nemo'š se vratit, ono, cijeli dan mi je bio distorziran. Više puta morao stajati po studenu s okusom limuna, ta mi je omiljena i baš je nekako blagotvorna bila. Stigao sam i na pivkana, dnevne rutine su dnevne rutine i kada si večer prije bio konj, onaj klasični. E tu sam naučio jednu bitnu stvar, da kada sam u nekim normalnim okvirima ne zovem na još jedno ni u ludilu, osim kada su posebne okolnosti. E to isto dodajem u pravila, nešto su se počela nakupljati, samo da ih ne bude previše. Ne znam samo kako baš to moje uvijek ispadne nekako bezobrazno. Uglavnom, doručak je bio dobar kako i treba biti, a ni ručak nisam mogao zanemariti, pa sam cijelo popodne bio trom, sad mi pala na pamet ona, tko visoko leti nisko pada, koliko sam sinoć bio dobro raspoložen, toliko sam danas popodne bio u komi. Glupson. Večerao nisam ništa. Ocijena dana je NULA. Glupan. Nije loše tako malo se pustiti, ali sada imam nekakav cilj, heh, misiju, jer i ovi postovi moraju biti nekakva obaveza, najvažnije je da se prvom prilikom nakon alarma, a ima da ga namontiram da tuli najglasnije, ustanem, pozdravim i odem. Šta mi ovo treba ?! Znam što mi ovo treba, da se smanjim i da se unormalim, k'o malo dijete, nikako da se odviknem od dude :-)
ne znam koji je naslov stariji
kaki je ovo bećar, al ne daju spot
Post je objavljen 11.08.2011. u 22:12 sati.