Ima dana kojem volim zvati danima grča,
danima spazma ...
Ranjavaju me tada razni podražaji,
tuđi ljudi i njihovi parfemi,
tad se nekako zgrči sve u meni,
moja zvijezda prestane da sjaji,
čak su i stari košmari u novoj dilemi,
moji problemi postali su traženi.
Aha, razumijem da SVI znate SVE,
prokletstvo maloga grada,
gdje svi su tako čisti i nevini,
ali mene ne možete znati; o ne,
žena sam s dušom muškog gada,
gledajte me VI uskogrudni i naivni.
Gazit ću vaše maćuhice bez straha,
grepsti noktima vaše užarene obraze,
prezreti i pljunuti sve što prošlo je,
dok vam zavist ne da ni do daha,
čak me se i vaši psi paze,
dobro meni, loše vama, eto to je.
No, kada grč polako ali sigurno popusti,
postajem kao i svaka prosječna ženica,
što popis za plac pravi,
što opet i ponovo ljudima dopusti,
da je ranjavaju nasmijana lica,
koju siva svakodnevica omčom davi.
Ima dana koje zovem danima grča,
danima spazma ...
Tada zadovoljno shvatim kako jedva čekam da im se vratim!!!
Post je objavljen 11.08.2011. u 11:58 sati.