Forever alone.
Često mi te dvije riječi šetaju mislima. Ponekad imam krize. Osjećam se usamljeno. Fali mi ljubavi.
Fali mi biti zaljubljena. Fali mi imati nekog pored sebe.
Sve češće se sjetim one idile koju sam imala dok sam bila u vezi s D., kao da si stavljam sol na ranu. Možda to radim svojevoljno, možda si dajem neki 'mig' da se pokrenem. Ne znam.
Kad pogledam oko sebe, svi iz moje okoline su sretno zaljubljeni. Ja nisam. Što se događa? Često sam bila zaljubljena u nekog. Uvijek mi se je netko sviđao.
Sada ništa. Nitko. Nekako sam prazna. No emotions? Ne bih rekla. Cmizdrim na svaku sitnicu već skoro 2 mjeseca. Plačem bez nekog osobitog razloga. Rastuži me pjesma, film, nepravda ili nešto četvrto.
Plačem i kad se sjetim da sam sama. Da mi nitko ne pošalje SMS za dobro jutro i laku noć.
Emotional Bastard sam i treba mi ljubavi!
Ovo sad zvuči tako jadno, neka.

..ovih dana..
slušam: Ed Sheeran - Wayfaring Stranger
čitam: Agatha Christie writing as Mary Westmacott - Absent In The Spring
gledam: Lagodan život Zacka & Codya, Cobra 11, Ne daj se Nina. - žnj serije. to mi je postala jutarnja rutina. Ionako nisam sposobna raditi ništa do 6 p.m.
izlazim: jako često. :)
[http://its-maxine.blogspot.com]
Post je objavljen 11.08.2011. u 02:21 sati.