I rušiti ću valove u sebi,
lomeći granice svoje slobode,
fluidima nježnog daha
i dodirima od svile,
pretvarajući nekom čarolijom
tvoje riječi u satenske misli...
Trčati ću zadnjim dahom..
u neiscrpnoj želji...
da nađem svaki fragment sebe,
u vatrometu trganja okova,
rušenju predrasuda ,
stapanju sa izvorom......
I znam..sve odgovore...
maglovite tuge nestaju
u vilinskom svjetlucavom plesu,
u drveću koje grlim,
u kaleidoskopu života,
strastveno crvenim obzorima..
I više se ne igram sa sjenama,
smiješim se svim svojim odrazima,
zatvaram krugove
i mahnito plešem ...
nošena dahom satenskih misli...
Post je objavljen 11.08.2011. u 00:55 sati.