Iskren smijeh prolomio se poznatim kafićem Tri metle. Dječak od oko 15 godina je provodio vrijeme sa svojim prijateljima i djevojkom. Vjerojatno su željeli posljednji dan ljeta provesti u zabavi. Kako li im je samo lijepo!
Prošla je godina dana od pada Gospodara tame. Iako se činilo nemogućim započeti novi život na starim temeljima, ljudi su se trudili. Uložili su snage, ljubavi i truda u organizaciju novog društva. Činilo se tako lako! Po prvi put vidim ovakve iskrene i bezbrižne ljude, a ne samo kisele smiješke. Svima je bolje. Svima, osim meni.
Cijela moja obitelj ubijena je u Ratu. Nikome nije bilo žao. Opravdavali su se time da su oni bili Smrtonoše, da su zaslužili smrt. Njihova imovina je pokradena, a dvor na rubu Čarobnjačkog svijeta srušen. Ostala sam bez svega. Možda bi mi bilo lakše da nisam pobjegla, da sam pustila da i mene ubiju. Ovo mi je kazna.
"Petra!" trgnuo me ugodan muški glas. Dvaput sam trepnula i smeteno rekla:
"Oprosti. Što si rekao?"
"Ništa bitno", tamnokosi mladić mojih godina se nasmiješio, "Hajde, reci mi što te muči."
Povukla sam dim iz tanke cigarete i otpuhnula ga pored njega. Spustila sam pogled i otpila gutljaj toplog čaja gorkog okusa. Nakon nekoliko trenutaka slegnula sam ramenima i odgovorila:
"Ništa bitno..."
"Dobro. Kako hoćeš", on je također zapalio cigaretu i nonšalantno je prebirao po prstima, "Čuj, znam da se nismo pretjerano voljeli u školi, ali Rat nas je zbližio. Imali smo slične sudbine. Zašto mi se ne želiš povjeriti?"
"Ne želim stavljati sol na ranu, Starz."
Starz Skrable me pogledao svojim dubokim, smeđim očima. Uhvatio me za ruku i kratko rekao:
"I ti možeš početi ispočetka."
Post je objavljen 10.08.2011. u 12:21 sati.