Odlazimo na kavicu u nedaleki birc; vlasnik je branitelj i učesnik ovdašnjih ratnih operacija; od obrane '92, pa do Oluje. Priča nam o događajima, generalima, gdje je tko bio smješten, što se zbivalo...
Nenadano, zazvoni mi mob - moram se odmah vratiti u Zagreb! Eh, fućkaj ga; namjeravao sam ostati barem još jedan dan, ali što se tu može, obiteljske obaveze zovu. Vraćam se u Livno, pakiram šator na brzinu (sorry, frendovi; nisam se sa svima ni pozdravio!) i krećem. Premišljam; ako ću se spuštati do Trilja; to je lijep krug, a onda sam na magistrali; nedjelja je popodne i u ovo doba godine biti će krcata. Idem ja radije kroz Bosnu; cesta je dobra i prazna, moći ću držati stalnu brzinu. Pržim za Grahovo, Drvar, Bihać, Cazin, Kladušu, pa onda preko Karlovca i Jaske prema doma. Tih 450 kilometara prolazim za nešto manje od 5 sati - osim za tankiranje nisam ni stao.
Danas vozim u punoj opremi, ali vrlo je toplo pa ostavljam jaknu otkopčanu - pa što mi se može desiti zbog toga, zar ne? Još na Livanjskom polju u punoj brzini naljećem na pčelu i ona me ubada u golo, nezaštićeno grlo. Nije baš neki gušt...
Post je objavljen 06.08.2011. u 12:17 sati.