Svaki pojedinac u životu ima određene datume i događaje koji su za njega važni pa im kao takvima treba obratiti posebnu pozornost. Jedan takav datum, važan u životu našeg don Mirka Skejića, bio je 11. srpnja 2011. godine kada je don Mirko proslavio četrdeset godina misništva. Četrdeset godina u životu čovjeka poprilično je dugo razdoblje koje je obilježeno raznim događajima. Možemo tek zamisliti s kolikim izazovima i poteškoćama se suočio don Mirko, kao svećenik, tijekom ovih četrdeset godina.
Teško je nečiji životni put opisati u nekoliko rečenica, pogotovo život osobe koja je prošla toliko toga.
Don Mirko je slavio mladu misu 11. srpnja 1971. g., na dan kada slavimo sv. Benedikta, zaštitnika Europe. Prva župa don Mirka bila je Ravča ( 1971. – 1976. ), a istovremeno je bio i župnik u Rašćanima od 1972. do 1976. godine. Sigurna sam da mu kao mladom svećeniku nije bilo nimalo lako u ovim župama, jer su svećenici u to vrijeme bili izloženi velikim pritiscima komunističkih vlasti, koje su u ovim krajevima imale veliku potporu lokalnog stanovništva. Njegova sljedeća župa su Zvečanje, gdje je proveo deset godina ( 1976. – 1986. ). Nakon Zvečanja odlazi u Austriju, točnije kod Gradišćanskih Hrvata, u Veliki Borištof gdje je župnik od 1986. do 1990. g.. Sljedeća župa je Vepric ( 1990. – 1992. ). Ovo razdoblje bilo je posebno teško, jer je don Mirko bio na raspolaganju potrebnima od 0 - 24h. Naravno da je tako bilo i u drugim župama, ali u ovo je vrijeme počeo Domovinski rat. Mnoge izbjeglice traže pomoć, savjet, utjehu a to pružiti u ovakvim okolnostima nije bilo lako. Nakon Veprica don Mirko dolazi u Trilj ( 1992. – 1996. ), gdje ujedno obnaša dužnost dekana Cetinskog dekanata. U Trilju don Mirko pokreće župni list " Mihovil ". Od 1996. do 2000. godine župnik je u Svibu, gdje također pokreće župni list pod nazivom " Kap ". Sljedeća župa je Donje Dicmo ( 2000. – 2002. ) , gdje je također dekan, te i ondje pokreće župni list " Jana ". Od 2002. do 2006. g. župnik je u Dubravi i Gornjem Sitnom.
Nažalost, sve poteškoće i izazovi s kojima se suočavao don Mirko uzele su svoj danak pa je zbog bolesti bio prisiljen godinu dana ( 2006. – 2007. ) provesti na bolovanju kod kuće u svojim rodnim Srijanima.
Važno je napomenuti da je don Mirko u dva navrata, od 1982. – 1986. i 2002. – 2006. g. bio glavni urednik godišnjaka "Poljica ".
Od kolovoza 2007. godine don Mirko je na župi u Čaporicama. Ovdje nastavlja svojim, rekla bih, uobičajenim tempom i pokreće župni list " Izvori ", a s posebnim žarom i htijenjem pokreće obnovu crkve sv. Roka, koju je zub vremena opasno načeo. Iako se tijekom obnove don Mirko suočavao s brojnim problemima ostao je uporan i tako župljane motivirao da ne posustanu, što je rezultiralo povratkom u obnovljenu crkvu koja je sada zasjala posebnim sjajem i kao takva nikog ne ostavlja ravnodušnim.
Dana 11. srpnja 2011. don Mirko je svetom misom proslavio svojih četrdeset godina svećeništva. Na svetoj misi bili su nazočni rodbina, prijatelji, sadašnji i bivši župljani i kolege svećenici. Misno slavlje predvodio je don Jure Strujić, koji je u svojoj propovijedi opisao don Mirkov životni put. Don Jure je rekao kako svi mi ostavljamo nekakav trag iza sebe, a samo imena rijetkih ostaju zapisana zlatnim slovima. Sigurna sam kako je don Mirkovo ime zapisano zlatnim slovima u ovoj župi, a i u drugim. Rimski je pjesnik Horacije davno rekao: "Sagradio sam spomenik trajniji od mjedi", misleći pritom na svoje pjesme koje zub vremena neće uništiti, a ja bih rekla da je to napravio i don Mirko svojim djelima.
Ono što me je posebno razveselilo je to što je na svetoj misi bio prisutan velik broj djece, koja su došla iz ljubavi prema don Mirku. Sama činjenica da je osvojio ljubav djece, koja jako dobro osjete kakav je tko, govori kakva je osoba don Mirko.
Za kraj mogu don Mirku poželjeti još mnogo godina u svećeničkoj službi i da se i dalje drži gesla sv. Benedikta " Ora et labora.", tj. moli i radi.
Kristina Pešo
Post je objavljen 09.08.2011. u 23:19 sati.