Marketing
JUDINE ŠKUDE
"Uzeše trideset srebrnjaka – cijenu Neprocijenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi – i dadoše ih za njivu lončarevu."
Presuda hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, koje je sud u Haagu osudio na kaznu zatvora od 24 i 18 godina, potakla me da napišem ovaj članak.
Kazna koja je izrečena našim generalima izazvala je kod mene, a nadam se i kod većine Hrvata, šok, nevjericu i golemu tugu, koja se riječima ne može opisati. Tog zlokobnog dana bila sam na radnom mjestu, u razredu i zajedno s učenicima iščekivala izricanje presude. Nakon što je presuda pročitana, nisam imala snage niti prokomentirati jer sam bila na rubu plača. Neki od mojih učenika nisu mogli shvatiti tu moju ogorčenost, to su djeca rođena 1994. i 1995. godine pa, hvala Bogu, ne znaju kako izgledaju ratne strahote. Govore kako je potrebno osuditi sve ono što se događalo ili radilo u zloj namjeri. Te njihove riječi u meni izazovu osjećaj bijesa i ljutnje, pa se upitam kako to uopće mogu izgovarati. Onda ipak kada su se osjećaji nekako smirili postanem svjesna opće situacije i ozračja koje je prisutno već godinama u našoj državi. Što uopće mogu očekivati od djece kada im se svakodnevno serviraju razne informacije o Domovinskom ratu, a o udžbenicima povijesti da ni ne govorim, tj. o onome kako je u njima obrađen Domovinski rat. Svakodnevno na televiziji mogu vidjeti istupe političara koji govore kako svaki zločin treba kazniti, bez obzira na to tko ga je počinio. Naravno, i ja sam za to da svatko treba odgovarati kada napravi nešto loše. Međutim, prečesto se zaboravlja tko je u ovome ratu napadnut, tko je protjeran iz svojih domova, čije su kuće, sela i gradovi spaljeni i uništeni. Pa ja pitam te i takve, što bi s njima, nama i našim bližnjima bilo da nije Ante Gotovine, Mladena Markača, Mirka Norca Keve i drugih znanih i neznanih branitelja koji su našu slobodu platili životima i zdravljem. Oni su danas prema haškoj presudi ratni zločinci. Zločinci su zato jer su branili našu domovinu i slobodu. Slobodu o kojoj je hrvatski pjesnik Ivan Gundulić ispjevao najljepše stihove: " O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do ..... sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi ne mogu bit plata toj istoj lipoti."
S druge strane, one koji prate situaciju na političkoj sceni, ovakve izjave ovih politčara i ne iznenađuju. Sve ovo vrijeme postoje oni kojima je hrvatska država trn u oku, nikako je ne mogu prihvatiti. Kako se onda možemo čuditi nizozemskim, britanskim ili ne znam čijim sucima zbog ovakve presude, kada sam predsjednik Republike Hrvatske, sada bivši, Stipe Mesić svjedoči na Haškom sudu. Koji je bio motiv za to ne znam, možda nije mogao podnijeti stvaranje hrvatske države ili je bio ljubomoran na svog prethodnika, dr. Franju Tuđmana, koji je stvorio našu suvremenu Hrvatsku. Stipe Mesić je samo jedan u nizu političara koji su se izmjenjivali na pozornici suda u Haagu. Kako onda kriviti strance što o nama misle da smo ustaše i zločinci koji su nedužne Srbe protjerali s njihovih ognjišta, kada naši političari tako govore.
Navest ću samo jedan primjer koliki smo beskičmenjaci i jadnici. U mjestu Srb, u Lici 27. srpnja 1941. g. slavi se kao dan ustanka lokalnog stanovništva, većinom srpskog, protiv fašističkih vlasti. Svake godine se slavi taj datum, neki dolaze čak iz Beograda i drugih krajeve Srbije. I ove godine je bila proslava a okupljenima se, između ostalih obratio, gle čuda, Stipe Mesić. A gotovo nitko ne spominje da su ti isti partizani "osloboditelji " taj isti dan upali u susjedno hrvatsko selo i ubijali stanovništvo, pljačakali i palili kuće. Zamislite samo kakav je to paradoks, u hrvatskoj državi slavimo zločin počinjen nad Hrvatima. Kakva vlast, kakvi političari i kakav narod?!
U uvodu sam navela riječi proroka Jeremije u kojima govori kako će Juda Iškariotski izdati Isusa za trideset srebrnjaka. Kada je shvatio što je učinio, Juda je vratio srebrnjake glavarima svećeničkim i objesio se. Glavari svećenički ne htjedoše uzeti srebrnjake, jer je to bio krvav novac, nego kupiše lončarevu njivu za ukop stranaca.
Ne mogu se ne upitati za koliko škuda se prodaju današnje Jude i boje li se da će doživjeti sudbinu Jude Iškariotskog.
Jučer gledam sliku naroda,
baca cvijeće po herojima,
a već sutra pobjednike sude,
prodaše ih za Judine škude.
Kristina Pešo
Post je objavljen 09.08.2011. u 19:28 sati.