Noćas se lijepo spavalo! Istinabog; razglas je prašio žestoko, no mjuza je bila dobra a čepovi su obavili svoju zadaću, tako da nije smetala. Bilo je napokon ugodno svježe (ipak je ovo skoro pa planinsko mjesto; oko 750 m/nm), iako su neki, slabije "tapecirani" od mene, koristili malo jače izraze. Poput: "Smrzli smo se!" - kao da je to moguće u Kolovozu...
Pričalo se o nekom fenomenalnom bureku u Livnu, pa smo se zaputili na doručak - no po mom razmaženom ukusu koji je odnjegovan na Sarajevskim pitama i piticama ovo je bio tek standardni burek, nevrijedan spomena. Osim po cijeni, koja je bila Zagrebačka, a ne Bosanska. I interijeru; ipak je to neki mali Shopping Mall a ne klasična buregdžinica sa kariranim stolnjacima i mesinganom vagom za mjerenje "na deke".
Danijela i Zviz pale za Sarajevo - a možda i Mostar - pa će se kasnije vratiti u Livno. Ostatak ekipe se pokušava nespretno koordinirati; nekako nam to jutros i ne polazi za rukom pa lovimo glavninu koja je otišla do crkve u Rujanima. U crkvi je uklesano 325 imena hrvatskih branitelja i 8 svećenika koji su položili svoje živote u obrani Livna od '92. kada je počeo rat na ovim prostorima, pa do završetka svih operacija.
Post je objavljen 06.08.2011. u 09:08 sati.