Marketing
Livanjska fešta započinje!
Lijepim ritmom idemo preko planine, a sigurnom brzinom kroz Livanjsko polje; znam da u koloni ima i ljudi kojima više odgovara umjereniji tempo. Kad si na čelu ionako ne voziš sebe, već kolonu, pa tome valja prilagoditi i brzinu. Ipak, čim dođemo u Livno i stanemo u kampu veli mi Nermina; "E, sad znam zašto te zovu "Zmayski"! Stvarno voziš k'o zmaj!". A ja nespretan kao i uvijek u primanju pohvala, lupim: "Ma, ti sigurno nešto trebaš kada me takve komplimente daješ!"
Odmah se bacamo na slaganje šatora - brzo sam gotov i zezam se kako je moj šator već toliko "istreniran" u podizanju i rušenju da to ide brzo jer ništa više ne moram sam raditi - samo mu pokažem gdje želim da se podigne i on sve radi sam! 
Pomalo sam gladan a kako još nema ničega za klopu kad popijem par piva već sam u onom "Taman!" raspoloženju; nisam cuguš ali su mi kočnice već popustile. I ostali su u điru za zezanciju i smijeh; Maja i Dina leže jedna uz drugu potrbuške na luftiću, ja ih "objahujem", pljuskam po riti, grabim za "grive" i pjevam onu staru stvar od Bjelog Dugmeta; "Požurite konji moji, moja oka dvaaa...". Rasturačina! Svi krepavamo od smijeha! 
Post je objavljen 05.08.2011. u 18:08 sati.