U ranim popodnevnim satima već valja sklopiti šator i natovariti moju mazgu, pa se sakupljamo "kod Srbina"; u restoranu Tri Lovca u centru Knina. Na benzinskoj do mene dotrčava NLO s kacigom na glavi; pa to je Zviz! Danijela i on su sad doprašili ovamo - veli da si je i mislio kako će me ovdje naći! Odmah kaže da su putem ostali bez Zlatka - odlučujem to ne čuti na onaj zloslutan način, već želim zaključiti kako su jednostavno vozili brže od njega. Ali ne; izletio je s ceste na onim zavojima pri usponu nakon Gračaca; stumbao se u kamenjar - i gotovo da se nije ni malo povrijedio! Njegova krasna XJR-ka je bila puno lošije sreće; nije totalka, ali nije ni puno bolje - prednja vilica joj je smotana kao perec! Hajde, dobro da nije ništa gore od toga... Zlatko, brz ti oporavak želim...
Ovo su dani za rukovanja, izgleda! Ispred Tri Lovca se rukujem s Bandićem! Kad je vidio grb grada Zagreba na mom prsluku nasmijano mi pruža ruku...
Dogovaramo se o vožnji za Livno - neki su Veterani otišli za Drniš i Čavoglave, neki u Vodice - mi ćemo kod Vukova na feštu. Super; pridružuju nam se i Zviz i Danijela! I još jedan "super!": idemo alternativnim, meni dražim pravcem - preko Strmice i Bosanskog Grahova! Cesta je zanimljivija: preko Dinare zavojita i brdovita a cijelom dužinom Livanjskog polja ravna i zabavna za veće brzine. Osim toga je i prazna - stvarno nije neki gušt cogljati se iza kamiona ili rijetke kolone uz Peručko jezero gdje ne možeš povesti kolonu u preticanje. Ostavljam i svoje uobičajeno mjesto na kraju kolone i odlazim na čelo, danas mi valja voditi.
Post je objavljen 05.08.2011. u 15:36 sati.