Osecam se kao dete. Sve cega se dohvatim mi drzi paznju tek koji sat, dva. nemam sto raditi. Stan je toliko umiven i zategnut, ves masina nema sto prati vise, grinje su napustile ove krajeve.
Preseliti se u drugi grad, zemlju, biti bez prijatelja, nekih dragih lica koje mozes videti kada se dogovorite, sve je to nesto sto me toliko pritiska. Ponekad je toliko jako da pozelim udarati glavom o zid. Da prestane. Jeste, moja ljubav je tu. No, uvek ce biti ono ''ali". Mozda kada i ako nadjem posao bude lakse. A trazimo ga vec godinu dana. Roditelje vise nemam.
Macka spava u svojoj putnoj torbi. Ponekad pomislim da pozeli da je njen bokas vremeplov, da je vrati ponovo na njenu staru teritoriju. Ko zna o cemu sanjari.
Za vikend sam na moru pokupila neke kamencice. Volim svece i volim napraviti nesto sama. Ni od cega. Ovako sam iskombinovala od stvari koje sam imala ukrase za stocic. Tek onako...
Prva varijanta:
Druga varijanta:
Zaboravila sam i na verziju sa vazom!
A ovo je nesto sto sam pronasla na internetu i toliko mi se dopada. Pokusacu napraviti nesto slicno kada nadjem neki zgodan materijal poput ovih slatkih drvenih kocki... Treba pronjuskati po kineskim buticima, tu se da svasta pronaci. Samo prvo moram naci kineski butik
I za kraj, jedan meni drag kamen. Mozda se sada toliko jasno ne vidi kao kada je pod vodom, ali sara na njemu me podseca na kakvog gracioznog pauna.
Ne?
Post je objavljen 09.08.2011. u 09:47 sati.