Kad bih nekad posudio neke novce od prijatelja Japanca, redovito bi ih omotao u papir - pa makar to bila kolicina za pice iz skolskog automata.
Kad se placaju usluge u ducanu ili salonu , novac se ne zamata, ali za svako posudjivanje, poklon na vjencanjima ili na sahranama ili samo za posudbu- novci se stavljaju u posebno dizajnirane plahtepapira ili u koverte. Japanci drzi iznimno nepristojnim drugoj osobi pruziti neumotan novac.
Za razlicite prigode postoje i razlicite koverte, razlicitih , ali slicnih dizajna , ovisno u koju svrhu se daje novac. Posebni noshi se koriste za sahranama ili zalovanjima, drugaciji su simboli i boje za vjencanja ili rodjenja. Zahvale idu u umotane u bijeli papir koji se zove kaishi, ili moze u malim kuverticama pochibukuro.
Cak i redoslijed kako se listovi savijaju i sklapa omotnica vrlo je vazan i prozet jakom simbolikom - te je iznimno preporucljivo - ukoliko netko nije strucnjak za umatanje novca, da se konzultira sa nekim tko jest - jer moze izazvati kontraefekt.
Odgovor na pitanje o podrijetlu umatanja novca u Japanu treba potraziti u neka pradavna vremena - presudan je utjecaj izvrsio samurajski koncept o odnosu prema novcu.
Samuraji su generacijama bili lojalnji jednom vladaru, i zivjeli su od i primali kao zahvalu za svoju lojalnost - rizu. Njima novac nije trebao, i mogli su prozivjeti svoj zivot neovisno od trcanja za zaradom.
U sanasnjem Japanu postoje i uzrecice koje slave ovaj pradavni koncept zivljenja u casnom siromastvu poput " Samuraj kad je i gladan, izgleda kao da je sit." U takvom je drustvu bilo ponizavajuce biti uhvacen u zelji za bogatstvom ili biti gramziv ( ovo nema nikakve veze sa trenutacnim "unutarcrkvenim" dogadjanjima u Hrvatskoj).
Danasnje umatanje novca simbolicko je postovanje zivotnog stila pradavnih samuraja.
Post je objavljen 09.08.2011. u 04:30 sati.