Biti povodljiv znači ne biti slobodan, nikada ne biti »original«, »izgubiti« se. Je li nasljedovati Krista i činiti ono što nam je ostavio u zalog isto što i biti povodljiv?
Predočimo si sliku u kojoj bijesna masa viče: »Raspni ga, raspni!« Jesu li to uistinu mislili? Sigurno ne. Mnogi iz te mase nisu ga nikada vidjeli, mnoge je izliječio, mnogima grijehe oprostio. To je očit primjer povodljivosti. U ovom slučaju za autoritetima, za masom. Manipulacija ljudima je bila na vrhuncu. Što Krist traži?
»Slijedite me! Činite ono što sam ja činio«. U tom pozivu je sadržan cjelokupni život kršćana. Na što nas poziva? Dolaskom je otkrio čovjeku konačni cilj, »mjesto« kamo ga zove. Svojim životom je pokazao što tvori to »mjesto«, naime, čista ljubav. To je bio način da Bog »iskusi« kako je biti čovjek, i da mu pokaže u čemu je njegova čovječnost. Pokazao je što je sloboda, kako ljubiti i koliko ljubiti. Pozivom »slijedite me« obećao je težak put, ali takav da ima svoje ispunjenje. Kao onaj koji poziva dao je čovjeku sva sredstva potrebna za taj put. Dakle, čovjeku ostaje odazvati se na poziv ili ga odbiti.
Navedeno govori da čovjek ima slobodu izabrati što je Bog za njega pripremio; dapače, Krist mu pomaže u tome, čini ga slobodnim. Ponuđeno zahtijeva suradnju cijelog čovjeka, ozbiljnost i zahtjevnost poziva odražava se u riječima: »Čašu koju ja pijem, pit ćete i vi«. Svojom zahtjevnošću želi istaknuti vrijednost onoga na što poziva. Poziv i odgovor nužno zahtijevaju slobodu: onoga koji poziva i onoga koji odgovara. Prema tome, nasljedovati Krista, živjeti po vrednotama koje potječu od njega jest slobodna, zrela i svjesna odluka sazrijevati do ispunjenja u Bogu.
Savjetuj me da se ne povedem
U našem svakodnevnom govoru proces razlikovanja riječi već je toliko isprepleten s našim životom da ga i ne primjećujemo. Upravo iz tog razloga znamo upasti u »jezične nedoumice« je li nešto istoznačno. Tako se pitamo jesu li pojmovi povodljivost i savjetovanje sinonimni? Kako bismo odgovorili na to pitanje, ukratko moramo zaviriti u sadržaj tih riječi.
Povodljivost najjasnije možemo označiti kao osobinu onoga koji se lako povodi za drugim, tj. koji lako podliježe tuđem utjecaju. Iz toga vidimo da povodljivost negativno utječe na čovjeka, ona čovjeka zarobljava. Takvu konotaciju ima i riječ utjecaj, koja je sastavni dio povodljivosti. Prema Anićevu rječniku, utjecaj je djelovanje na nekoga tako da mijenja postupke i uvjerenje. Uz povodljivost često se veže i izraz oponašati kao uobičajeno djelovanje onoga koji je potpao pod utjecaj. Tako oponašati znači ponavljati nečije ponašanje kako bi mu se postalo sličnim.
Savjet jest preporuka što i kako treba postupiti u određenom slučaju. Tu odmah vidimo jasnu razliku između povodljivosti i savjeta. Savjet ostavlja čovjeku mogućnost slobodnog izbora. Svaki čovjek treba »dobar savjet«, što nikako ne znači da potpada pod nečiji utjecaj budući da još uvijek ostaje slobodan činiti drugačije. Slično savjetu, nasljedovanje znači kreativno slijeđenje onoga što je preporučeno kao dobro. U tom smislu nasljedovanje Isusa Krista nije »kopiranje« njegova života nego je spremnost u vjeri da se kraljevstvu Božjem, koje je konačno prisutno u Isusu Kristu, na najradikalniji način prepusti vlast sve do samozatajenja i prihvaćanja križa: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom« (Mt 16, 24).
Autor: iz Glasa Koncila
Post je objavljen 08.08.2011. u 23:55 sati.