Marketing
Sumnje o namještanju natječaja za zapošljavanje na naplatnim kućicama "Vrgorac" - stara vijest u Vrgorcu!
Portal Index.hr objavio je popodne članak pod naslovom: „Nova afera u HAC-u: Šef Uprave namjestio natječaj za zapošljavanje 10 djelatnika“. U članku novinar Petar Vidov iznosi informacije svojih izvora koji tvrde da je šef Uprave HAC-a Stjepko Boban „sasvim ignorirao izvještaj komisije koja je među prijavljenima trebala odabrati deset najboljih kandidata i posao dao najpodobnijima.“
O ovom temi se u Vrgorcu naveliko priča već više od tri mjeseca. Ispod prenosim članak pod naslovom: „Građani nam javljaju - natječaj na "kućicama" raspisan je samo za podobne“, koji sam na ovom blogu objavio 6. svibnja:
Natječaj za zapošljavanje na naplatnim kućicama raspisan je u utorak 3. svibnja i traje do utorka 10. svibnja, odnosno traje sedam dana. Građani ističu kako se među potrebnim dokumentima za prijavu na natječaj navodi i potvrda o nekažnjavanju koju izdaje sud. Kada su otišli u sud u Vrgorcu, rečeno im je da procedura za dobivanje potvrde traje deset dana. U isto vrijeme rečeno im je kako je spomenutu potvrdu moguće poslati naknadno (baš zbog kratkog trajanja natječaja), i da tu ne bi trebalo biti problema. Međutim, građani koji su me zvali smatraju da u pitanju potvrde o nekažnjavanju ima prostora za manipulacije. Dakle, smatraju kako će sve prijave bez potvrde o nekažnjavanju biti odbačene kao nepotpune, a da su podobni pojedinci na vrijeme saznali za natječaj i potrudili se dobiti potvrde u roku. Tako će samo podobni biti prihvaćeni, dok će ostali biti odbačeni.
I zaista, u tekstu natječaja je jasno istaknuto:
"Svi zainteresirani kandidati na oglas dužni su priložiti sve dokaze o ispunjavanju traženih uvjeta: presliku svjedodžbe, presliku radne knjižice, presliku osobne iskaznice, rješenje (potvrdu) o priznatoj prednosti o zapošljavanju temeljem pozitivnih pravnih propisa, dokaz da je kandidat nezaposlen, te uvjerenje o nekažnjavanju." Ne spominje se ikakva mogućnost naknadnog donošenja potvrde o nekažnjavanju.
Zanimljiv je i detalj koji pokazuje netransparentnost cijelog postupka. Tako se u tekstu natječaja kaže: " Hrvatske autoceste d.o.o neće kandidate osobno izvještavati o rezultatima, nego će o izabranim kandidatima biti izvješten Hrvatski zavod za zapošljavanje, Područna služba Split..." Dakle neće se navoditi zašto je tko prošao ili ne, već se samo navoditi imena onih koji prođu na natječaju.
Da nešto ne štima u ovom slučaju svjedoči i moj slučaj. Osobno sam prije dvije godine tražio potvrdu o nekažnjavanju za posao i dobio istu u roku dva-tri dana. Došao sam u sudsku službu u Vrgorcu, ispunio formular i pokupio potvrdu za par dana. Što se od toga dana promijenilo, i koja se naknadna "procedura" stvorila, nije mi poznato.
Slučaj "naplatne kućice" vječni je kamen smutnje u našem gradu. Kada se raspisivao i natječaj za Ravču, stalno su u vrgorskim kuloarima kružile priče da je natječaj namješten. Kako za čvor Ravču, takve priče kruže i danas za čvor Vrgorac. Skoro je nemoguće biti siguran u punu istinu jer su institucije potpuno izgubile povjerenje građana i teško je biti siguran da je ovaj ili onaj natječaj transparentan i u skladu sa zakonom.
Odmah potom zamolio sam kolegu Igora Majstrovića za istraži slučaj, što je on i učinio i krajem svibnja, u 28. broju Vrgoračkih novina objavio članak: „Zapošljavanje po babi i stričevima“ koji ispod prenosim:
Prema posljednjim informacijama, na natječaj se prijavilo ukupno 276 kandidata. Međutim, začuđuje činjenica što je natječaj objavljen 2. svibnja, a zaključen 10. svibnja pa veliki broj potencijalnih kandidata u tako kratkome roku nije imao vremena ni tehničkih mogućnosti ishoditi potrebitu dokumentaciju, posebice, kada se zna da je vrgorački sud deložiran u Metković, a županijski sud u Dubrovnik, te su bile minimalne šanse da na vrijeme ishodite potvrdu o nekažnjavanju. Stara izreka kaže da „tko je bliže vatri, bolje se grije“, pa je tako za pretpostaviti da je stanovit broj sretnika koji su uspjeli skupiti svu dokumentaciju o natječaju znao puno prije njegova objavljivanja. Bilo bi stoga interesantno pogledati te potvrde te vidjeti da li među njima ima onih koje su izdane prije 2. svibnja ove godine, a u svrhu zapošljavanja na rečenim naplatnim kućicama čvora „Vrgorac“. Ako se međutim zna da ni prošli natječaj za zapošljavanje na naplatnim kučicama na čvorištu „Ravča“ nije protekao baš sasvim „regularno“, očito je da , kako se ono u narodu kaže „riba smrdi od glave“. A, čvorište „Vrgorac“ smrdi dvostruko. Prvo zbog natječaja, a drugo zbog deponija u neposrednoj blizini.
Da nešto zaista smrdi tvrdi Dražen Šalinović, koji i sam kaže da se uvjerio kako je na potvrdu o nekažnjavanju valjalo čekati najmanje 15 dana, dok je rok prema raspisanome natječaju ograničen na 7 dana. Pa čak i manje od toga, uzme li se u obzir da se vikendom ne ureduje, a isto tako je i petak dan kada se ne radi sa strankama. To je, prema njegovu mišljenju zgodna prigoda za eliminaciju svih koji bi na bilo koji način mogli biti smetnja za prijem onih kojima je posao obećan.
- Zašto uostalom HAC-ov natječaj nije objavljen u tiskanim medijima koji se čitaju na ovim prostorima, čime bi bio dostupan svim potencijalnim kandidatima, pita se Šalinović i odmah nudi odgovor: radi pogodovanja probranima. Kod ovoga zamjera i nositeljima gradske vlasti jer se nisu dovoljno založili za veću transparentnost, kako bi stvorili povoljnije prilike za zapošljavanje većega broja Vrgorčana, u odnosu na recimo nezaposlene s područja Imotskoga, koji su kod zapošljavanja ipak privilegirani. Stoga je i u ovome slučaju opravdan strah da će Imoćani dobro proći u odnosu na Vrgorčane, a lako se može dogoditi, da se dio zaposlenih s čvorišta „Ravča“ iz dijela Vrgorčana premjesti na čvorište „Vrgorac, dok će novozaposlenima postati tko drugi nego opet Imoćani.
Potvrdu o nekažnjavanju moguće priložiti naknadno?
Tijekom trajanja natječaja pojavila se informacija kako je HAC u raspisivanju natječaja napravio nenamjernu grešku, te odredio da natječaj traje samo sedam dana, dok bi potvrdu o nekažnjavanju trebalo čekati deset dana. Zbog toga je navodno odlučeno kako će tolerirati sve prijave bez te potvrde, uz obvezu da se ona naknadno dostavi HAC-u. Međutim takav plan priječi sam tekst natječaja koji jasno kaže: „Svi zainteresirani kandidati uz prijavu na oglas dužni su priložiti sve dokaze o ispunjavanju traženih uvjeta: preskiku svjedodžbe, presliku radne knjižice, presliku osobne iskaznice, rješenje (potvrdu) o priznatoj prednosti o zapošljavanju temeljem pozitivnih pravnih propisa, dokaze da je kandidat nezaposlen, te uvjerenje o nekažnjavanju.“ Prema tome, ukoliko stignu prijave koje ne posjeduju tražene dokumente, one ne mogu i ne smiju biti prihvaćene, jer se njima krše pravila natječaja. Jedino zakonito rješenje bilo bi ponovno raspisivanje natječaja.
Za potvrdu o nekažnjavanju dovoljna tri dana
Da je u natječaju zaista nešto čudno svjedoči slučaj profesora Branka Radonića koji nam je naglasio da je tijekom prijave za natječaj za zaposlenje u Osnovnoj školi „Vrgorac“ prije dvije godine također tražio potvrdu o nekažnjavanju od Stalne sudske službe u Vrgorcu. Kako sam kaže, potvrda je nakon ispunjavanja formulara stigla za samo tri dana!
U zadnjem, tridesetom, broju Vrgoračkih novina objavio sam intervju sa dopredsjednikom HSP-a Ante Starčević – ogranak Vrgorac, gdje sam ga uostalom pitao da razjasni svoje tvrde da se natječaj za zapošljavanje za naplatnim kućicama Vrgorac namješta. Evo što je rekao:
I danas to tvrdim i stojim iza toga da se tamo ljudi zapošljavaju po babama i stričevima, odnosno na temelju političke podobnosti. Istu izjavu koju sam dao Vrgoračkim novinama ponovio bih sto puta. To su u biti natječaji namijenjeni povlaštenoj političkoj kasti, odnosno kratko rečeno – Jadrankinoj pretorijanskoj gardi, koja je do jučer bila Sanaderova. Prema tome, sam postupak, tijek i uvjeti natječaja su vodili ka ovakvoj sumnji. No, prijeći ću preko svega samo neka se zaposli i pas iz Vrgorca, da naši ljudi rade. Državne tvrtke bi i inače morale voditi računa o zapošljavanju ljudi iz obitelji u kojima nitko ne radi.
U natječaju piše da će se pri zapošljavanju, ukoliko više kandidata bude imalo iste kvalifikacije, uzimati u obzir blizina radnog mjesta od mjesta prebivališta. Međutim to pravilo nije vrijedilo ni na Ravči.
Neće se to uzimati u obzir ni u Vrgorcu. Njima blizina ne igra nikakvu ulogu, jer ionako država plaća putne troškove, pa zašto ne bi dodatno opteretili državni proračun, odnosno proračun tvrtke koja zapošljava. To će na kraju opet platiti porezni obveznici preko cestarine i sl. Tko nam garantira da cestarina do Dugopolja sutra neće iznositi 50 nego 100 kuna? Nitko!
Imajući u vidu sve ove informacije iznad, smatram da treba postaviti nekoliko pitanja:
1. Kako je moguće da cijeli Vrgorac već tri mjeseca ima na jeziku najmanje pet do šest osoba koji bi trebale dobiti posao na naplatnim kućicama „Vrgorac“ (često se o tome komentiralo i na blogu) i da se na kraju iste te osobe i zaposle? Ako se na natječaj prijavilo 370 osoba, malo je prevelika slučajnost da se stalno spominje istih pet do šest kao budućih zaposlenika naplatnih kućica i da se to na kraju i dogodi.
2. Kako je moguće da poznajem osobe koje su završile prometne fakultete i fakultete pomorskog prometa, poliglote koji govore četiri jezika, koji su se prijavili na posao na naplatnim kućicama, a da se na kraju, među zaposlenima nalaze nekvalificirani radnici sa završenom srednjom školom, a koji uopće i nisu branitelji. I ta opcija zapošljavanja branitelja, prema natječaju, dolazi u obzir ako osoba A branitelj i osoba B ne-branitelj imaju iste kvalifikacije.
3. Natječaj kaže kako će se pri zapošljavanju uzimati u obzir blizina radnog mjesta (radi uštede na putnim troškovima). Na naplatim kućicama nije zaposleno 10 Vrgorčana već 7 Vrgorčana, budući da su oni najbliži naplatnoj postali "Vrgorac".
4. Nisu poznati kriteriji po kojima je izabrano deve Vrgorčana od kojih je na kraju 7 dobilo posao, niti je jasno po kojim su kriterijima izabrani jedan Imoćanin i dvoje Metkovaca, kada su se i iz tih gradova prijavili hrvatski branitelji, koji na koncu nisu prošli, iako su imali više bodova, prema analizi nadležnog povjerenstva.
5. Kako je moguće da je natječaj trebao završiti polovinom lipnja, a završio je tek početkom kolovoza, a bez obrazloženja zašto se sve toliko odgodilo?
6. Zašto su prijavljeni za rad na kućicama nekoliko puta zvani na svakakva testiranja, samostalno ili u grupama?
7. Zašto nadležne institucije napokon ne istraže priče koje kruže Vrgorcem kako su pojedinci platili više desetaka tisuća kuna mita kako bi dobili posao? To stalno slušamo u Vrgorcu, a nitko se time zapravo i ne bavi. Kako prenosi portal Nacional.hr, prema neslužbenim izvorima iz HAC-a, tu se nije radilo o nikakvoj korupciji, "nego tek o želji da se pomogne lokalnom stanovništvu. Od 10 prvoizabranih koji imaju status branitelja, ni jedna osoba nije bila iz Vrgorca, nego iz Imotskog, Ploča, Metkovića, Zmijavaca."
Često se govori kako je natječaj bio namijenjen braniteljima. To nije istina. Prema originalnom dokumentu natječaja koji ispod možete vidjeti, na natječaju su prednost imali: 1. nezaposleni radnici koji ispunjavaju sve uvjete, 2. kandidati koji prednost ostvaruju na temelju pozitivnih pravnih propisa (dakle branitelji), 3. te oni koji žive blizu radnog mjesta. Prema toj logici, najviše šanse imali bi nezaposleni branitelji iz Vrgorca ili općenito nezaposleni iz Vrgorca. Prvotna odluka povjerenstva nije išla u tom smjeru i izabrani su gotovo svi ne-Vrgorčani. Dakle svjedoci smo da povjerenstvo HAC-a bira ne-Vrgorčane, a šef Uprave uglavnom Vrgorčane, ali na temelju podobnosti. Nijedna odluka nije na tragu pravde i zdrava razuma. Samo bih dodao na kraju, imajući na ume bune imotskih i metkovskih branitelja, da je logično da se na naplatnoj postaji zaposle Vrgorčani. Ako znamo udaljenost Imotskog i Metkovića od Vrgorca, tko bi normalan tu zaposlio osobu čiji će putni troškovi iznositi gotovo kao i plaća?
Post je objavljen 08.08.2011. u 22:11 sati.