..stavio sam onog brku na kraju jučerašnjeg posta jer mislim da nešto brije o putovanjima i uživanju u svim čudesima na koja može sresti, to je bilo jer sam htio nastaviti upis poslije filma, baš volim tu fantastičnu priču o putovanju, prijateljstvu, dobru i zlu. E baš to je bitno, nijedno putovanje ne traje vječno i čovjek se treba dohvatiti nekakve rutine da bi mogao živjeti dalje do neke slijedeće avanture, ako je bude. Neki ljudi to vole, neki ne, ja obožavam lunjati okolo, gledati, upijati svijet, zato i jesam ovakav bleso, što mi je sve zanimljivo. Danas je ponedjeljak, pa sam za doručak pojeo pečenu slaninu i jaja, sa brdom svježeg povrća i češnjaka. Prije toga sam odradio jutarnju šetnju, prošao pored nekoliko birtija, iz jedne sam svojevremeno znao izlaziti u to doba, sada je tamo konobarica postavljala stolove, pogledala me, misleći pri tom valjda, da kakav je ovo čudak. Razmijenili smo dobro jutro, Eto, skoro da je normalnije izlaziti u to doba van iz birtije, nego prolaziti pored u gaćama i patikama. A za ručak sam dobio tijesto sa nekakvim povrtnim umakom, fantastičan i ljut. Pojeo sam jedan tanjur i onda još malko stavio, nisam mogao odoliti, ostalo sam ostavio, bit će sutra za doručak i bit će dobarrr, malo ipak lakši od današnjeg, ali vrlo ukusan. Moja draga mamasita me gledala kako se ustajem od stola i komentirala kako je dobro da sam se sam od sebe ustao, još samo da se tog piva manem. Ne znam kako da objasnim da nije problem u jednom ili dva piva ili dvadeset dva, ako se dogodi takav dan, jer to je sve dio nekakve priče u kojoj sudjelujem. Ne pijem ja zato što ne znam što ću od sebe, nego jer je to folklor. I imao sam sreću jer sam uvijek imao priliku nazdraviti sa ljudima koji su u svakom pogledu bolji od mene i od kojih sam mogao samo učiti. Osim ponekad kad odlučim otići na ono još jedno, e to je druga priča, ok i tu ponekad sretneš zanimljivog svijeta, a ponekad baš i ne, ali pronađem načina da se umrtvim. Zašto to radim, pojma nemam, nekad mora biti i majmunovo, a nekad jer želim pokazati valjda da još nisam pokleko, da sam još uvijek među živima, što ja znam, glupo je to, jasno mi je to sada i tu sam u povećem problemu sada, kako se ponašati u budućnosti. Jedina stvar koja će mi biti onako od koristi su ta neka pravila koja svaki dan spominjem, već sam i dosadan, a i onaj novi detaljčić s alarmom, eto, polako slažem sliku, možda ću se negdje do 100te godine smiriti. Pokušavao sam svašta, prošle godine se nisam nikome javljao ni na telefon jedno mjesec dana, ali moraš ići na posao, imaš drugih nekih zanimacija i ne možeš živjeti u kutiji, a i uvijek ima netko kome se jednostavno ne možeš ne javiti i tako to opet krene, pristojan svijet kuć' a ja muć. Idiot. Uglavnom, puno sam vremena potrošio da pokažem da ni za što ne marim, ali ni to nije baš istina. Prošlih dana sam opet brijao aktualnu politiku i tu ne možeš stati , to je kao neka droga, ali skužim da su te neke stvari ipak preko moje glave, ali eto, nekakvo mišljenje imam. I ne iznosim ga zato da bih se dodvorio nekoj možebitnoj novoj politici, kao što ne šutim da bih se svidio aktualnoj. Ne želim na taj način živjeti makar ost'o sam ko ćuk. Ionako sam mišljenja da je taj neki dualiziam nečija dobra izmišljotina i jedni i drugi se glože oko istih stvari i misle da su pametniji jedni od drugih, a u konačnici svi imaju iste potrebe. Svi trebaju jesti, piti, disati i ljubiti. Danas hrana košta, piće košta, zrak je džabe, ali pitanje koliko će to još tako biti, ako se ljudi nastave svađati. Onaj čudni Michael Jackson je tu bio svojevrsni vizionar sa onim svojeim krevetom sa kisikom. Bit će sretan onaj tko ima čistog zraka. Ja sam za zajedništvo i suradnju, jer znam da iako ovako mora biti, opcije i borba za prevlast, na kraju svi moraju surađivati ako žele živjeti zajedno. Najbolje bi bilo otići negdje u pustinju ili negdje u divljinu i živjeti od onoga što ulovim i onda se ne bih morao sekirati oko ničega. Kažem da sam za suradnju i zajedništvo, a s druge strane ružno govorim o ljudima koji žive nekakvu politiku, znam da nisam u redu, ali moje primjedbe ne moraju biti bitne, ali sto nekih drugih može biti bitno, zašto ne naćuliti uši i promijeniti to nešto.....i dalje mislim da postoji netko tko može sve ujediniti, poništiti sve te glupe antagonizme i stvoriti jednu sretnu i bogatu zajednicu. Ono što me ljuti kada se sjetim ovih postova, je to što sam sebi izgledam kao nekakav wannabe, nešto, a nisam. Možda jesam pijanac bez karaktera, ali to je pitanje te neke svakodnevice, koju ću valjda savladati uz ova pravila. Kako god okrenem, ja sam seljo iz provincije, ali se toga ne sramim, čak mislim da su selo i grad u biti isti, samo što ovdje čovjek kroz cijeli život gradi nekakve odnose, a tamo je puno više ljudi i nekako su ti odnosi puno intenzivniji, pa se ljudi brže troše, čak bih se usudio reći da je ovdje život puno elegantniji. Može čovjek biti aktualan i iz provincije. Netko možda može, pitanje je koliko sam ja aktualan i što bih trebao sam sa sobom, možda je došlo vrijeme da se kupim i odem negdje gdje nema nikoga, da vidim mogu li živjeti, trebao bih moći, jer su me moji dobro naučili. Iako im ne služim baš na čast, sramota za familiju, crna ovca, pa nema valjda gore od toga, iako ih beskrajno volim i poštujem i zahvalan sam na svemo što sam dobio, a malo je tko dobio toliko ljubavi i pažnje, kao brat i ja, ne mogu u ovom slučaju biti objektivan, ali znam to jer sam veliki svinjac i spodoba, pa kužim razliku...na tome i ne moš biti zahvalan, to moš samo prenijeti. Trudim se pokazati koliko ih volim, ali to radim na svoj neki mulasti način, jedino što mogu je biti uredan. Život je lijep, samo treba biti slobodan živjeti ga.
Post je objavljen 08.08.2011. u 21:36 sati.