Koračam stazom sljepog putnika
ponesen riječima blijedog užitka
osvrćući se, ne bi li ugledao tračak svjetla,
osvijetljenog puta sa putokazom do tebe.
Praćen jekom strvinara umor je besmislen,
Sunce se probija kroz trnoviti put,
trag u beskraju postaje vidljiv.
Strvinara više nema, snaga umora preplavljuje mi tijelo,
padam ti u zagrljaj i povratka više nema.
Post je objavljen 08.08.2011. u 18:58 sati.