Marketing
Kada vam se nešto prikrade
Ljeto je već zašlo u svoju drugu polovicu (barem meni). No to ne znači da ne mogu predstaviti album i "novu" pjevačicu na sceni koju sam odbacio čim sam čuo da će izdati album. Jedan od onih albuma i pjesama koji ne sjedaju na prvu a trebale bi. Ako ništa, bar se sljede trendovi.
Nicole Scherzinger nam je već poznata pojava. Osim veze sa Lewisom Hamiltonom, karijerom kao frontwoman Pussycat Dollsica, ulogom sutkinje u dvije sezone showa Sing-Off, te pobjednicom američke inačice Plesa sa Zvijezdama, sada tom popisu može dodati svoj prvi album te skori posao u USA inačici X-Factora. Zaposlena pčelica, nema što. Međutim stigma glavne kučke koja je razbila Pussycat Dolls nije joj išla na ruku, što je na kraju ispala samo medijska spačka za bolju prodaju albuma. Za prvi solo album nisam očekivao nikakvu kvalitetu pa me je ugodno iznenadila. Priča o samostalnoj karijeri nakon raspada grupe nije nova priča, no to ostavljam za kraj. Sada ajmo na album koji je ziheraški dvije trećine pop-dance, trećinu balade sa obaveznim gostima.
Poison je prvi singl koji je najavio album, i spotom je pokazao kako se želi odmaknuti od burleskne slike koju je imala u grupi no ne previše od onog dance efekta koji ih je proslavio globalno. Killer Love (što je ujedno i naslov albuma) je na prvu nastavak Poisona, no sa više rock elemenata. Drugi singl Don't Hold Your Breath je power balada i do sada najuspješniji hit ako je sudeći po top ljestvicama. Right There je (osobno krivac za skidanje cijelog albuma nakon prva dva singla i) najbolji trenutak albuma koji je dovoljno plesan a opet dovoljno spor i pravi je primjer "sexy-time" pjesme te ujedno i treći singl. You Will be Loved usporava tempo na krivom mjestu u albumu a i refren se sastoji od ponavljanja naslova pjesme. Wet je aktualni singl koji je prava brža klupska stvar za razbacati ruke i noge te dijeli nešto sa Rihanninom Only Girl (tko zna što? Javite u komentarima!). Say Yes nastavlja u sporijem tempu ali istom tonu, dok Club Banger Nation rock štihom opet ubrzava stvari i čudim se što im raspored nije obrnut. Prva prava balada je Power's Out na kojoj gostuje Sting i njihove harmonije i komplementarnost glasova sami nose pjesmu. U Desperate mi se čini da kanalizira unutarnju Toni Braxton što ne znam je li nužno i kompliment. Everybody ne ubrzava stvari, dok duet sa Enrique Iglesiasom, Heartbeat u decentno drugačijem miksu od originala, vraća stvari na pravi put. Casualty se vraća u "slomljeno srce" atmosferu, no zato zadnja i odlična AmenJena gdje su samo Nicole i klavir stvarno stavlja Amen na .
Iako Nicole definitivno nije Beyonce, neću ju ugurati u kategoriju Cheryl Cole. Kvalitetniji prvi album od potonje, no Killer Love ima koju pjesmu viška. Veliki dio produkcije je napravio RedOne (čovjek zaslužan za dobar dio Gaginih pjesama) što je na kraju imalo posljedicu da pjesme na prvu zvuče jako slično. Dobra strana albuma je produkcija koja nije preplavila vokale od Nicole, koja ima glas i emociju za puno kvalitetnije pjesme. Što se toga tiče, prvi mačići se u vodu bacaju, ovdje ima potencijala za puno više i bolje. Također dobra vijest za Nicole je da će joj X-Factor dati dovoljnu ekspoziciju za uspjeh i na američkom tržištu gdje album službeno nije izdan. Nikad mi nisu bili jasni veliki zahvati na albumu za USA tržište ali svakome svoje. Tako me osobno živcira verzija Right There sa 50 Centom, koja će ići na tu verziju albuma, no original mi trenutno nema nikakve konkurencije. O čemu pričam, pogledajte u spotu gdje me Nicole neodoljivo podsjeća na Pochontas!
Pozdravno, Ribac
Post je objavljen 09.08.2011. u 14:00 sati.