Sinoć su u sklopu programa 62. Dubrovačkih ljetnih igara Emio Greco (One) i Neda Hadji Mirzaei & Vincent Colomes (Two) izveli dva kratka plesna broja koja sam gledao s mojom dragom prijateljicom iz Dubrovnika. Inače, zadnjih dana sam stacioniran u ovom divnom gradu podno Srđa. Koreografiju i režiju napravio je Emio Greco (koji je sam i plesao u prvom broju One) sa svojim kolegom Pieterom Scholtenom. Izvedba je nazvana One&Two. Premijera One je bila u listopadu 1999. godine u Belgiji, a premijera Two godinu ranije u Nizozemskoj. Od tada do danas ove dvije plesne točke obišle su svijet i postale planetarno popularne. Nakon odgledanog plesa bilo mi je jasno i zašto. Inače, oba plesa pobrala su odlične kritike u britanskim časopisima The Stage i The Guardian te nagrade u Londonu i Edinburghu 2004. i 2001. godine. Greco i Scholten djeluju u zajedničkoj potrazi za novim plesnim formama. Greco je od 1993. do 1996. plesao u djelima vizualnog meni najdražeg umjetnika i redatelja Jana Fabrea. Za oba umjetnika potraga za novom dramaturgijom tijela je najvažniji motivirajući faktor. Oduševljena publika pljeskala je više od 10 minuta te se nadam da će se Greco i Scholten vratiti i iduće godine na dubrovačke daske. Baš je bio gušt gledati nešto ovakvo u vrućoj dubrovačkoj noći na tvrđavi Revelin. Do petak planiram pravo odmaranje, spavanje i kupanje, a u petak navečer na predstavu Revizor.
Post je objavljen 08.08.2011. u 15:34 sati.