Bumba nam priča o prvoj crkvi podignutoj ovdje u 17. stoljeću, našim iseljenicima koji su napravili četrnaest kapelica križnog puta između dva rata, Talijanskoj mornarici koja je u 2. svjetskom ratu s brodova topovima sve razorila, komunistima koji su zabranjivali izgradnju nove crkve sve do '67. i potom njenoj izgradnji u samo dva mjeseca. Tu su crkvu razorili do temelja avioni JNA '91., doletjevši iz smjera Zadra. Tek je '96. započela izgradnja nove, treće crkve. Sve je rađeno ručno - radili su je Vodičani i njihovi prijatelji. Projekt crkve je radio Nikola Bašić; isti arhitekt koji je radio zadarske Morske orgulje i Pozdrav suncu. Mnogi domaći su se bunili misleći da je crkva prevelika, i moralo se skidati dva metra od vrha brda kako bi dobili dovoljno površine za crkvu. Crkva je podignuta iz "Vodičkog dešpeta"; prkosa kojim pokazuju da nikakvo rušenje nije jače od njihove volje. Ovdje se slavi blagdan Gospe od Karmela, 16.07.; fešta je pod samim brdom i svira mnogo bendova, ali na vrhu brda je samo molitva; veli: "Gori je misto za duovno."
Priča nam dalje o stablu klena pod Okitom kojemu je grana okrenuta crkvi tri godine u povijesti procvala za Badnjak, i o trojici "jugonostalgičara" koji su posjekli to stablo, i svi poginuli u mjesec dana poslije toga.
"'91. jugo-tenkovi prošli su ispod brda i došli do "Hacijende", gdje su zaustavljeni i morali su se vratiti prema Gaćelezima. Tamo gdje se sad vidi autoput je bila 4 godine linija razgraničenja; Čista Mala i Čista Velika - kad je krenula operacija "Oluja" samo su nestali. Lijevo vidimo Velebit, desno na samom obzoru Dinaru. Tu desno se ispred pruža Miljevački plato; onuda idemo sutra za Knin, preko Drniša..."
Post je objavljen 03.08.2011. u 21:31 sati.