Marketing
Om (mmmmm)
Uopće nije loše ležati na plaži i pisati razglednice. Nije, nimalo. Čak ni kada je ispod tebe samo (žuti) ručnik (ali ogroman, no ogromna sam i ja) a ispod (žutog) ručnika lijepi kamenčići.
Jebote, u toj Italiji sve je lijepo. Ne pretjerujem. Ako mi ne vjeruješ izvoli dići dupe i provjeri. Izazivam te da odeš do kampa San Benedetto i (ne moraš dalje) odmah na onu prvu plažu, ravno od recepcije, dole. A garant je na svim plažama isto. Ili, jednostavnija (no, bliža) varijanta, dođi do mene doma. Ne, nažalost, JOŠ ne živim u Italiji i kod mene doma nije sve lijepo (sad u komentare stavi, ali ti si lijepa, oh, da baš si krasna, moj ego će ti biti zahvalan) ali imam na stolu jednu malu drvenu kutijicu a u kutijici imam kamenje sa te plaže. Ima zelenkastih kamenčića i onih ružičastih. Ima crvenih i crno bijelih, ima svakakvih. Meni se najviše sviđaju oni prugasti, bez obzira na boju ali o ukusima se ne treba raspravljati.
Imam i pun ruksak kamenčića ali ti su svi obli i bijeli i namjenjeni su maminom grobu. Uokvirit ću grob njima. Možda će nečiji grobovi imati bolje, mramornije, grandioznije, veličanstvenije ploče i spomenike ali da li će ijedan imati kamenje sa Garde? Sumnjam. A meni svaki taj kamenčić vrijedi više od dijamanta. A Laj (ili ti, moja majka) to zna.
Kamenje sa Garde je svakako multifunkcionalno. Djeca recimo, mogu zloupotrebljavati to kamenje pa gađati patke s njima. A ja mogu, kao reakciju na to, upotrijebiti to kamenje da gađam tu istu djecu njima ne bi li prestali gađati patke. Sasvim je neloš osjećaj gađati djecu kamenjem i čekati da ti netko nešto prigovori. Nitko nije. Ili su mislili da sam u pravu (što branim patke) ili su se bojali da i njih ne zaspem (drvljem i) kamenjem.
Tek toliko da se zna; kakav god da imaš šator - ako je prolom oblaka, prokisnut će. Skoro sam se naljutila na ovaj naš šator ali kad sam se ujutro izlegla iz njega (i vreće za spavanje - ovim putem pozdravljam i reklamiram Yisk) i vidjela da susjedi (sa većim šatorom od našeg) spavaju u autu a malo dalji susjedi cijede svoje vreće za spavanje...eh, onda sam potapšala naš kamperski dom i pohvalila ga od srca. Meni je svega par kapljica sjebavalo san. I grmljavina, kada se baš razgalami.
Jedna od najboljih stvari na Gardi je klima. Koliko god noć pizdila jutro donosi lijepo vrijeme. Tako i taj dan, pa smo popodne opetovale Gardaland. Oh, da i Sea Life. Nabavili su meduze. I stavili ih u tube u sobu sa ogledalima i...ma nezamislivo je. Treba ići i vidjeti. Pogubiš se u sobi (koja je mala, kada se sve zbroji i oduzme) prepunoj boja i meduza koje lebde po vodi i ti koja se zabijaš u njih (no, u te njihove akvarije, ne u meduze osobno) i nisi baš sigurna gdje je izlaz niti si sigurna da želiš naći izlaz. I morski konjici u sobi pokraj, i kornjače i sve one riječne i jezerske i morske ribice, ribe i ribetine. I morski psi. Modrulji, pretpostavljam, ali pas je pas. Ako je čivava pas zašto onda ne bi bio modrulj? Ha? Da čujem!
I delfini. I sve.
A tunel? O njemu pisati je idiotizam. To je toliko nerealno i toliko woooow...da ni oni filmići koje smo snimile unutra ne daju ni petinu veličanstvenosti koju vidiš i nenadjebivosti koju osjećaš untra.
Šta sam rekla - idite tamo, to se mora vidjeti!!!
I filmić i informacije po zidovima i činjenica da su sve te životinje koje vidimo ili spašene (ali previše socijalizirane da ih se vrati u vodu) ili njihov osobni uzgoj koji pomaže naseljavanju opustošenih staništa tih životinja. Bravo za Sea Life.
A Gardaland veličanstven kao i uvijek. Ostale smo do kraja, do parade svjetla i laser šoua. Najs. Vidjela sam već to i svaki put uživam.
Snješka, pohvaljujem te tu. Zbog kokica koje su ti pale na pamet a u kojima sa uživala skoro kao u laserima. Tenk ju! 
Kako smo ostale do mraka imale smo i privilegiju jednominutnog čekanja na jungle rapid. Naaaaaaaajs. Na kraju sam bila mokra kao mokar miš. Jao(!), što volim te vodene atrakcije.
Dosta! Dosta hvalospjeva Gardalandu!
Sutra ću tipkati o Caneva Worldu i o Parco Natura Viva, pa ne mjenjajte stranicu za vrijeme reklama.
Za one koji žele znati više:
zanemarite šta pričaju, ako ne znate talijanski ali ...gledajte, navodno slika govori kao tisuću riječi...
Post je objavljen 08.08.2011. u 12:43 sati.