Susret na objedu kod Porcijunkule sv.Franje i sv.Klare
Sv.Klara je imala vruću želju da samo jednom blaguje s Franjom. Premda ga je za to često molila, on joj nije htio udovoljiti. Ali kad braća saznaše tu njezinu želju, rekoše Franji:Sveti Oče, nama se čini da tvoja nepopustljivost da udovoljiš sestri Klari, toj od Boga odabranoj djevici, u tako neznatnoj stvari, da blaguješ s njome, ne odgovara božanskoj ljubavi; osobito ako se promisli da je ona na tvoju riječ ostavila bogatstvo i taštinu ovoga svijeta. Jer, da te je zamolila za veću milost nego što je ta sigurno joj ne bi uskratio.
Franjo odgovori:vama se dakle čini da je moram uslišati?
Braća odgovore: da oče, ona je vrijedna te milosti. Franjo odvrati: Ako vi tako mislite, onda moram i ja. A da joj više udovoljim, hoću da blagujemo u Mariji Anđeoskoj.
Kad je došao dan za susret Klara dođe sa svojom pratilicom i Franjinim učenicima k Svetoj Mariji Anđeoskoj. Kad su onamo stigli, ona pobožno pozdravi Djevicu Mariju pred njezinim oltarom gdje je nekoć obukla redovničku odjeću i gdje se pokrila koprenom. U međuvremenu Franjo je dao prostreti stol na goloj zemlji, kako je to bio i običaj. Kad je došlo vrijeme objeda sveti Franjo je počeo govoriti o Bogu tako divno i uzvišeno da je na njih sišla božanska milost u tolikoj mjeri te su svi zanosni uronili u Boga. Dok su ono bili uzdignutim rukama i očima zaneseni prema nebu, vidjeli su ljudi iz Asiza, Betone i bliže okolice da je Sveta Marija Anđeoska, mjesto i šuma, sve u plamenu.Učinilo im se kao da sve gori, stoga su ljudi iz Asiza dotrčali da ugase požar. No kad su se približili, nisu vidjeli ništa od požara, pa odu unutra. Tu su našli, Franju, Klaru i njihove pratioce, gdje zaneseni od Boga sjede oko jednostavnog stola. Oni uvidješe da to nije bila obična već božanska vatra kojom je Bog htio na čudesan način pokazati i označiti onu božansku vatru kojom su gorjele duše svete braće i sestara. Nakon toga se vratiše kući ispunjeni svetom pobožnošću u srcima. Nakon vrlo duga vremena došli su sveti Franjo, sveta klara i ostali k sebi. Pošto su osjetili da ih je okrijepila božanska hrana, nisu se više brinuli za zemaljsku. Tako prođe taj blagoslovljeni ručak, a sveta Klara se vrati Svetom Damjanu.
SVETA KLARO MOLI ZA NAS I CIJELU CRKVU!
(D.T.)
Post je objavljen 08.08.2011. u 09:08 sati.