Na Hvar, u Stari Grad smo stigli još u nedjelju, 17.07. Par dana je bilo lijepo vrijeme, pa zaredalo skoro 10-tak dana oblaka i kiše. Ali, nije nam to omelo uživanje i odmor, svejedno smo se kupali kad god smo uspjeli, naigrali smo se društvenih igara (neki su time bili više oduševljeni, neki manje :-)) i skitali smo gdje smo stigli.
Jedno popodne smo se popeli na vrh malog uzvišenja Glavicu, pored Stari Grada.
U akciju smo krenuli nas četvero, Dudo (moj tata) i 11-godišnja Marina (kćerka naših dragih prijatelja koja je došla s nama na more) svi u prikladnoj obući, patikama osim mene koja to ne nosim na more.
Ivor taj dan nije odspavao popodne i bili smo spremni nositi ga, ali sve nas je jako ugodno iznenadio, naime istina Ivica ga je nešto nosio, ali stvarno vrlo malo, ostalo je ravnopravno s nama sam svladao.
Usput se pruža već super pogled na Stari Grad.
Na vrhu Glavica na visini od 111m se nalazi kapelica, mislili smo da je zaključana, ali ipak smo se prevarili, samo je zatvoreno uz pisanu zamolbu da ponovo svako za sobom zatvori.
Unutra smo sve pomno razgledali,kupili jednu knjigu o križu i upisali se u knjigu gostiju
Evo i križa koji je prvi puta tamo podignut 1900, pa srušen 1943 i današnji je podignut 1999.
S vrha se pruža fantastičan pogled na Stargi Grad, cijeli zaljev, Brač..pa sve do kopna, na Starogradsko polje koje je od 2008 pod zaštitom UNESCO-a.