Marketing
KRAJ SVIJETA U REALIZACIJI
ovo je post koji sam najavila. ovo je post u kontinuitetu.
i mislim da je ovo izoliran slučaj u ovom prostoru da se jedan post nadovezuje na prethodni,
da raste iz njega namjesto da ga negira... da ih ne čupkam i ne odbacujem kao "voli - ne voli" latice.
ovaj post ovdje je - kraj svijeta u realizaciji.
...
proljetos sam u jednom komentaru ostavila ovu priču,
baš ovu - od riječi do riječi... istu isticijatu,
priču koju sam mnogo puta rekla - kazala,
ali živu živcijatu - istinu:
nabasala sam na štand gdje je neki tip prodavao isključivo fado.
kazete... eto tako davno je to bilo.
i ja sam izabrala neke tri, a on mi je rekao, a pazi... prodavao je samo to - fado...
on mi je rekao: "što će ti to? zašto to kupuješ? fado ne valja. nemoj kupovati fado!"
ja ono... upitnik. puno upitnika. mislim - jesi ti lud? prodaješ samo fado.
na koncu sam iz protesta kupila pet kazeta. dao mi ih je vrteći glavom. tipa... sama si si kriva.
i onda je još na svom broken english rekao da su koji slušaju fado - broken people.
možda me blistavu htio spasiti od nečega, ne znam...
eto, baš tako sam rekla - kazala, pa ustvrdila da ne znam.
no u stvari... znam ja dobro. znam da je prodavač fada tada znao da ja nisam tip za fado;
isijavala sam golu sreću tih i tih godina.
pa sam onda, iz protesta zbog diskriminacije možda, u godinama koje su slijedile rasla urastajući u sebe,
da bih izrasla u ženu koja se svoje blistavosti ama baš nikad neće odreći, ali će svoje riječi uvijek nizati u čežnju.
nostalgiju...
saudade...
ja pišem fado. ili on ispisuje mene...
fado nastaje daleko od središta, daleko od težišta... na rubovima...
fado nastaje od horizonta, od beskraja, od daljina, od samoće... od želje za povratkom.
fado nastaje na kraju svijeta.
ali...
kraj svijeta je jako oprečno mjesto.
ja sam vidjela kraj svijeta. ja sam bila tamo.
i rekla sam da ću vam ispričati.
moj prvi post u kontinuitetu je - kraj svijeta
...u realizaciji
___
___
pa što još reći...
neka u ovim kronikama ostane zabilježeno i to da je jednog od dva ljeta ove godine tessa k.
of all (broken) people
došla do kraja svijeta razbijenih koljena na bosih nogama,
pišući se potpuno čitljivo stopama po toplom pijesku.
kraj svijeta je jako oprečno mjesto koje se ne pronalazi s prstom na karti, niti se traži sa skraćene udaljenosti,
onako kao što se traga za sedam sitnih razlika na dvije naizgled identične slike.
pa iako su ovo dvije naizgled identične slike kraja svijeta, one se ipak razlikuju u dva sitna detalja.
___
ja sam ih našla. oba tri.
jednom kad dođeš na kraj svijeta pišući se čitljivo, pa i bosim stopama po toplom pijesku,
shvatiš da je kraj svijeta točka na kojoj se rađa žudnja za otploviti i otkriti Novi.
i naravno da je taj Novi postojao oduvijek. otkrića su subjektivna kategorija.
i naravno da se nijedna zemlja ne bi trebala po meni zvati,
baš nijedna,
... osim te ničije zemlje kakva su bila moja koljena.
Perhaps, after all, America never has been discovered.
I myself would say that it had merely been detected.
- Oscar Wilde
pa eto... nekim je ženama potreban kraj svijeta i još jako hladan ocean za otkriti i toplu vodu.
nekim je ženama potreban kraj svijet za naći oba tri razlike, pa isploviti mirno s prigrljenim koljenima pod bradom.
plus oćut snažnog vjetar koji puše u jedra.
a što se fada tiče...
nisam ga kupila.
svaki štand koji imalo drži do sebe bi me diskriminirao. baš svaki.
imala sam neoprostivu grešku na saudadeu.
baš blistavu.
tessa k
p.s.
- suzana...
- ...
- rijeka ili more?
- ocean.
Post je objavljen 07.08.2011. u 20:40 sati.