Dogodila mi se komunikacija tu u ovoj bolgosferi ili kako da to nazovem, virtualna blog zajednica. I super mi je bilo čitati druge blogove i ono što ljudi tamo pišu, a naročito me obradovala ona jedna stranica koja ima sličnu temu, ako je ovo moje tema i na zanimljiv način je obrađuje i nije bloger, heh, nego blogerica, moram joj se ispričati zbog neobraćanja pažnje na bitne detalje, ali sadržaj i forma su me zaslijepili. I danas sam malko listao razne blogove, do sada sam naučio na čitanje novinskih članaka i svega toga, ali ovo je nešto sasma drugo, ne znam s čim bih to usporedio. Uvijek sam volio tulume, ta druženja na kojima svaka riječ, pokret ili stvar u vidokrugu bila mogla biti pokretač fantastične zezancije, neke ozbiljne priče ili eksplozije osjećaja. A ovdje sve vrvi od ideja, komentara, priča, misšljenja, iskustava, mogao bih po cijele dane prelistavati sve te postove, baš kao što sam nekada uživao u druženjima, razgovorima, pogledima, nebitno o mjestu ili vremenu. Ali onda sam sve te doživljaje dijelio s prijateljima. Bio sam sinoć kod kuma, zvao me da vidim malog čovjeka koji je stigao kući...uz fićuk rakije i kolače iz pušnice sam saznao da ću mu biti kum. Običaji su lijepa stvar. Onda smo se zapričali, svašta smo na stol nabacili, sjetili se i tih nekih veselih dana, zapravo ja sam se sjetio. Onda je on rekao da mu je to kao da je bilo prije tristo godina. Vjerujem da je tako i sa svima drugima, valjda sam ja jedini koji još uvijek živi tu neku slobodnu priču gdje je sve zanimljivo, ok, ipak ne kao prije, ali koliko mogu. Zato valjda i jesam došao tu i sada sam siguran da se moram počet držati ovih nekih pravila koja sam definirao. Sve mi je to prošlo kroz glavu dok je on izgovarao slijedeću rečenicu. Ali bilo nam je veselo, sjetili smo se i ekipe koja je bila na moru, igrao se jedan memorijalni nogometni turnir na kojem je i on jednom bio igrao, pa ga je zanimao rezultat. Ali nitko koga smo zvali nije bio tamo, nešto se očito dogaša s ljudima, pa sam ja nakon dva poziva odustao od daljnjeg zvanja jer sam skužio da je i ovo bilo krajnje nepristojno, mislim da doba dana. Ja s tim nemam problema, jer još uvijek mi se sviđa sve to nešto gdje je sve moguće, ali poštujem pravila svijeta u kojem živim. Odavno više ne zovem oženjene frendove, jer nije u redu da ih izvlačim van, jer je meni još uvijek samo zezanje na pameti, ali se rado odazovem uvijek, odavno više ne želim nikome kvariti život svojim pustopašnim navikama, ali sam tu za kad treba. Mislim, znam da nikom ništa ne treba, jer su to sve izrazito samostalni ljudi i sposobni i ne umišljam si da sam od neke osobite koristi, ali da treba bio bih tu. Evo, pravdam se, to jedna poštena vucibatina ne čini, pa neću ni ja. Eto, svakakve ludosti tu meni padaju na pamet, ali sinoć sam se oduševio kada sam vidio koliko još ljudi ovdje gradi neke svoje svjetove, opušta se ili jednostavno želi nešto reći.
Nisam sinoć do kasno ostao i otišao ravno kući, a i nije bilo nikoga na ulici, u jednoj kafani je neka ekipa jako lijepo pjevala, ali nisam ni zavirio. Mijenjam se i ja, eto, što da radim, a i moram se posvetiti nekim stvarima o kojima razmišljam već dugo, a to neću moći ako mi samo zezanje bude na pameti. Moram se obračunati sam sa sobom. Želim raditi i razvijati se u tom smjeru, a za to moram biti uredan i naspavan, mislim da ni dobitak na lotu ne bi dugo djelovao, ono u smislu da se budim kad hoću i radim što hoću, jer čovjek u životu mora imati smisao, iako svi maštamo o tome da liježemo kad hoćemo i ustajemo kad se probudimo. A nemo'š više ni ružiti svaki dan, ostali samo šankovi i barmeni...jučer sam se opet dohvatio aktualne politike, ali i to djeluje nekako na moj život, pa ne mogu sve ignorirati, ne sviđa mi se puno stvari koje vidim i čujem, a kao običan građanin imam pravo na svoje mišljenje, a u ovom slučaju to je bio kritički osvrt na ekipu koja stoluje u palači vlade. I zašto ne bih imao pravo na svoje mišljenje i mogao ga izreći, ok, ovo nije baš javno, zapravo sam mislio da uopće nije javno, ali ispada da je zapravo vrlo živo ovdje....u odnosu na ovu vlast i na svaku drugu, ako to zasluži. Ja živim u Slavoniji, a aktualna ekipa u palači vlade je ovdje uvijek dobivala najmanje tri četvrtine glasova, a to povjerenje nisu vraćali nikako. Došli bi amo 18. studenog odglumiti sućut i o vinkovačkim jesenima na sijelo. Prvo zbog političkih bodova, a drugo jer je to ipak hvalevrijedna manifestacija, a i guzice su to, pa znaju šta je guzici slatko. Uglavnom, slavonci su miran narod i nisu prevrtljivi i kad su jednom odlučili kome će dati svoje povjerenje to mišljenje nisu mijenjali, a ovi uživaju, to što su prosječni prihodi manji od hrvatskog prosjeka, da ne govorim o Zagrebu, uopće ih ne dira. Gdje su ta sredstva, razvojni planovi, strategije. Razvit će se Slavonija sama, tiho kao i uvijek, s njima ili bez njih, ali treba vremena, a da su gospoda malo ulaganja usmjerili amo, bilo bi i lakše i brže. Ok, ceste su bitne, ali vjerojatno je gro ulaganja išao u tom smjeru ne toliko što su ceste bitne, nego zato što su tamo mogli zavrtati i teški milioni su tamo nestali, tako priča kaže. Da je samo dio toga došao ovamo, pa da se malo uložilo, što ja znam, u navodnjavanje, prinosi bi bili veći, više ljudi bi se tu moglo zaposliti, a i zarada bi valjda bila veća. Država Izrael izvozi voće i povrće, a imaju pustinju. Vozao sam se okolo pa vidio da se samo neka polja navodnjavaju, zato o tome govorim, a može to biti i drugačije. Znam i da postoji tvrtka koja je te poslove radila i ima ljudi koji opet gledaju u tom smjeru. Treba ljudima samo prezentirati mogućnosti i kulture koje su na cijeni i nema seljaka ili zadruge koja neće znati izračunati isplativost vlastitih ulaganja. Ali treba nekako donijeti te informacije narodu, pokazati i na taj način poticati poljoprivredu. Sada sam otišao predaleko, ali to je nekakva bit, svak treba raditi svoj posao, a ja svoj, a ne tu naklapati o poticajima u poljoprivredi, To je posao političara, rad za opće dobro, a ne sitne interese što je slučaj u aktualnoj vladi. Zato i jesmo u banani, kako je rekla ona neka sitna duša. Morao sam ovo istresti iz sebe, iako znam da je sve ovo moje razmišljanje poprilično naivno, ne da mi mira. Treba čovjek gledati svoja posla, a ne bulazniti o politici ...ili počet djelovati u tom smjeru, ja nisam taj. Druge me stvari zanimaju i nadam se da ću u tome biti dobar, a ovakvo razmišljanje je samo odgovor na silan priliv informacija iz svih medija...nismo u srednjem vijeku da imamo samo dva, tri izvora informacija i ne pale se više ljudi jer analiziraju i diskutiraju.
Subota je, pa idem u šetnju večeras malko, da vidim što ima ...
Post je objavljen 06.08.2011. u 20:29 sati.