Već pet godina aktivno istražujem povijest Vrgorske krajine, to traje od druge godine fakulteta. Da nisam otišao iz Vrgorca na studij, i da taj studij nije bio u Zadru, nekadašnjem dalmatinskom centru, nikad se ovim poslom ne bi bavio. To je sigurno. Moj svojevrsni hobi/posao je pionirske prirode jer u prošlosti se rijetko tko bavio našom kulturom i poviješću, budući da je to posao koji zahtjeva puno vremena, volje, odricanja, a i novca. Naprosto te povuče. Sa onim što sam dosad pronašao mogu biti jako zadovoljan, ali ima tu posla i za puno više osoba.
Istraživanje lokalne povijesti nije moguće bez pomoći osoba koje u žive u ciljanom području. Tako je i u Vrgorskoj krajini. To se posebno odnosi na modernu povijest, na povijest dvadesetog stoljeća i bliskih rubnih razdoblja kojima se najviše i bavim. Uz pisane izvore, kraj 19. i cijelo 20. stoljeće sačuvali su mnoštvo slikovnih izvora, ponajviše fotografija, razglednica, crteža i sl.
Najveći neprijatelj lokalne povijesti u mjestu bez arhiva i muzeja je preuređivanje kuća, ponajprije tavana. Nedavno sam sa jednim našim građaninom razgovarao lokalnoj povijesti, i on mi kaže kako je tijekom preuređenja stare kuće bacio čitav niz pisama, dokumenata, fotografija i drugih stvari koje su tu ostale od neke prabake ili nekog drugog pretka. Te mu stvari nisu izgledale vrijedno. Šteta koja se počini takvim postupkom nemjerljiva je za nekoga tko se bavi istraživanjem povijesti razdoblja iz kojih potječu izvori, ali i za cijelu zajednicu.
S druge strane ima i puno pozitivnih primjera. Povremeno mi se javljaju naši građani koji znaju da se bavim istraživanjem vrgorske povijesti, pa mi sami pristupaju, omogućavaju uvid u svoje obiteljske arhive i fotoalbume, te dopuštaju da kopiram ili skeniram meni najzanimljivije stvari. Meni ne treba original, dovoljna mi je kopija budući da iz izvora vadim samo čistu informaciju, puku činjenicu koja može pomoći u slaganju povijesne slagalice, a originale uvijek vraćam vlasniku, osim ako mi ih on ne pokloni, uz obećanje da ću u slučaju objavljivanja građe potpisati vlasnika. Takav način je najbolji i najtransparentniji. Neke izvore sam već objavljivao. Sve stare fotografije koje viđate po Vrgoračkih novinama rezultat su tog mukotrpnog strpljivog rada koji usprkos teškoćama, čovjeka zaista oplemenjuje. Posebno kada vam u ruke dođe neki tekst, fotografija ili predmet koji prikazuje ili koji govori o starom Vrgorcu i starim Vrgorčanima. Sve se to radi kako bi se naša povijest i kultura sačuvala za neke buduće generacije.
Zato pozivam sve vas da pogledate svoje kuće arhive, fotoalbume, škrinje, tavane ili što već i da se javite ukoliko posjedujete pisanu ili fotografsku građu koja prikazuje ili piše o starom Vrgorcu, koja opisuje ili prikazuje različite društvene događaje, Vrgorčane i njihov način života. Trenutno me posebno interesiraju fotografije, a posebno me zanimaju razglednice starog Vrgorca. Ukoliko imate takve razglednice ili fotografije, bio bih zahvalan da mi omogućite uvid u njih. Što su razglednice i fotografije starije, to bolje.
Unaprijed hvala.
Post je objavljen 06.08.2011. u 15:21 sati.