Marketing
Blagdan svetog Dominika
Blagdan svetog Dominika
8.kolovoza
Kapela svetog Dominika u Bolonji
Dominik Guzman rođen je oko god. 1172./3. u Caleruegi u Kastiliji (Španjolska). U Palenciji se posvetio teološkom studiju i zasjao milosrđem prema siromasima. Kao kanonik u Osmi napredovao je u molitvi, a kao suprior u razboritosti upravljanja.
U tuluškom kraju, zahvaćenom albigenškim pokretom, postao je marljivim poslužiteljem propovijedanja (1206.), pri čemu je, primjerom evanđeoskog siromaštva i bratskim dijalogom o nauku vjere, uveo novi način izlaganja vjere, uz odobrenje pape Inocenta III.
Budući da je visoko cijenio ulogu žena u naviještanju Evanđelja, osnovao je za njih samostan u Prouilleu, da bi tu mogle napredovati i pružati pomoć, odnosno utočište propovjednicima.
U Toulousi je primio zavjete nekih svojih drugova u "Propovijedanju Isusa Krista" te tako osnovao prvo samostansko bratstvo (1215.), koje je bilo temelj novoga Reda.
Uzvisivši kanonički način života na apostolski, pod Pravilom sv. Augustina (1216.), za sebe i svoj Red izabrao je zadaću propovijedanja, koja je tada bila samo dužnost biskupa.
Red je odobrio papa Honorije III. dana 22. prosinca 1216. Tada je, pošto je u Rimu dobio sigurnost o općem poslanju Reda (18. siječnja 1217.), uzdajući se u Božju milost i zaštitu blažene Djevice Marije, razaslao braću po cijeloj Europi (15. kolovoza 1217.), posebice u Pariz i Bolognu, u to vrijeme glavna studijska središta. Sebi je pridržao poslanje u krajevima sjeverne Italije zahvaćene katarskim pokretom.
"Vazda je govorio s Bogom", da bi zatim mogao uspješno i govoriti " o Bogu". Dok je žarkim propovijedanjem predavao Boga ljudima, dotle je snagom molitve ljude privlačio Bogu.
"Svagdje se riječju i djelom pokazivao kao evanđeoski muž. Nitko nije bio s braćom i prijateljima druževniji, nitko ugodniji; bio je najbolji i najviši tješitelj braće."
Preminuo je u Bologni 6. kolovoza 1221. Grgur IX., koji je kao kardinal Ostije na Tiberu bio s njime vrlo prisan, proglasio gaje svetim 3. srpnja 1234. Grob mu se nalazi u Bologni.
Bartolome de Cardenas Sveti Petar i Pavao se ukazuju svetom Dominiku
Iz Knjižice o počecima Reda propovjednika, blaženoga Jordana Saskog, prezbitera
(Br. 103-109: MOPH 16, Romae 1935., str. 74-77; hrv. prijev. u knjizi: Jordan Saski, Počeci Reda propovjednika, Zagreb, Dom. nakl. Istina, 2000., str. 49-51.)
Oponašanju učitelja Dominika
Blaženi se Dominik isticao takvom čestitošću života, tako je bio nošen božanskim žarom te se nedvojbeno pokazao kao časna posuda i oruđe milosti, posuda optočena raznovrsnim dragim kamenjem.
Krasila gaje veoma čvrsta uravnoteženost, osim ako je bio potresen sućuti i milosrđem. A budući da radosno srce razvedrava lice, ono je tu smirenost unutarnjeg čovjeka očitovalo vanjskom dobrohotnošću i veselošću lica. A u onome što je pred Bogom razložno odlučio, pokazivao je takvu stalnost da je rijetko kad, ili gotovo nikad, mijenjao riječ koju je nakon zrela promišljanja izrekao.
A budući daje na njegovu licu odsijevala vedrina zbog svjedočanstva dobre savjesti - kako je već spomenuto - sjaj s njegova lica nije nikada iščezavao.Tim je lako pridobivao ljubav sviju; na prvi je pogled, bez teškoća, stjecao naklonost svega svijeta.
Gdje god se nalazio, bilo na putu s pratiteljima, bilo u kući s domaćinom i ostalim članovima obitelji, ili među velikašima, knezovima i crkvenim dostojanstvenicima, uvijek su mu dolazile riječi koje su izgrađivale, te je u obilju navodio primjere što su privlačili duše slušatelja da više ljube Krista, a manje cijene svijet. Svagdje se je riječju i djelom iskazivao kao evanđeoski muž.
Danju nitko nije bio društveniji s braćom ili pratiteljima, nitko ugodniji. A u noćnim satima nitko nije bio uporniji u bdjenjima i raznovrsnim prošnjama. Večer mu je donosila suze, a jutro klicanje. Danje darivao bližnjima, a noć Bogu, znajući da Gospodin danju naklonost dijeli, a noću se pjesmom Boga slavi. Plakao je mnogo i često, suze su mu bile kruh njegov danju i noću. Danju osobito onda kad je, često i svakodnevno, slavio sv. misu, a noću kad se više od svih predavao bdjenjima.
Najčešće je običavao prenoćiti u crkvi, tako daje jedva kada, ili rijetko, počivao u krevetu. Molio je, dakle, noću i ustrajao u bdjenjima koliko mu je dopuštala krhkost tijela. A kad gaje svladala potreba za snom, bilo zbog umora, bilo zbog tromosti duha, naslonio bi glavu pred oltarom ili na nekom drugom mjestu, no u svakom slučaju na kamen, poput patrijarha Jakova: malo bi počivao pa bi se opet probudio i sa žarom duha nastavio moliti.
Sve je ljude primao široka srca, i kao što je sve ljubio, tako su i njega svi ljubili. Usvojio je izreku: Radujte se s radosnima, zaplačite sa zaplakanima, obilujući pobožnom nježnošću i sav se predajući brizi za bližnje i sućuti s bijednima. I zato je bio svima vrlo drag što je hodio jednostavnim putem te se nikada, bilo u njegovoj riječi ili djelu, nije pojavio trag dvoličnosti ili pretvaranja.
Bio je istinski ljubitelj siromaštva, odijevajući se u priproste haljine. Također je u hrani i piću bio vrlo umjeren, kloneći se poslastica, posve zadovoljan jednostavnom hranom, držeći čvrsto u rukama vlast nad svojim tijelom, te bi tako razvodnio vino da bi s jedne strane udovoljio potrebama tijela, a s druge strane da ne bi nikad otupio tanahnu finoću duha.
[Tko bi bio sposoban nasljedovati krepost toga čovjeka? Možemo mu se diviti i prema njegovu uzoru prosuđivati mlitavost našega vremena. No, moći ono stoje on mogao ne može ljudska snaga, nego osobita milost, osim ako se dobrota Božja smiluje i možda udostoji koga nadariti za tako visok stupanj kreposti.
Ali tko je za to prikladan? Ipak, braćo, nasljedujmo, koliko možemo, očeve stope, a ujedno i zahvaljujmo Otkupitelju što je svojim slugama na ovome putu kojim hodimo dao takvog vođu, i koji nas je po njemu preporodio za svjetlo ovoga načina života. Molimo Oca milosrđa da pod vodstvom onoga Duha koji vodi sinove Božje, unutar međa koje postaviše oci naši, i mi tom stazom bez skretanja zaslužimo stići do istog cilja trajne sreće i vječnog blaženstva, u koje je on zauvijek sretno ušao. Amen.]
Beato Angelico - Dominik ispod Križa
Molitva sv. Dominiku
Sveti Oče Dominiče, vjerni Kristov sljedbeniče, tebi se danas utječemo. Ti si sačuvao ne samo nevinost koju si dobio na svetom krštenju, nego si ukrasio svoju dušu divnim krepostima i postigao veliki stepen svetosti čineći neprestano strogu pokoru.
Tako je tvoja duša bila uvijek s Bogom sjedinjena,, iako si bio zaposlen neprekidnim apostolskim radom. U tebi je bila živa vjera, koju si uvijek branio i za koju si bio spreman žrtvovati život.
U tebi je bilo čvrsto ufanje u Boga, koji te je neprestano pomagao. U tvom srcu uvijek je gorjela žarka ljubav prema Bogu i bližnjemu te nisi žalio truda da privedeš Bogu grešnike i nevjernike.
Smiluj se i meni koji sam opterećen mnogim opačinama i trebam tvoj zagovor. Daj da već jednom počnem oplakivati svoje grijehe i za njih činiti pokoru.
Isprosi mi milost da sve dužnosti svoga staleža posvetim čistom nakanom i trajnom mišlju na Božju prisutnost. Napokon izmoli mi i to da ljubim Boga i bližnjega radi Boga, da budem daleko od grijeha i pokvarenosti svijeta. Tako ću slijediti ovdje na zemlji tvoj primjer i poistati dionikom one slave koju ti uživaš na nebesima. Amen.
Post je objavljen 08.08.2011. u 00:00 sati.