Pogledaj ga, sletit ću na njega, on uživa u sebi kao u vlastitoj tajni.
Damir Miloš, "Se"
Nešto treba reći. To tijelo, njega pogotovo, gubljenju usprkos. I guljenju. Postajemo slojeviti odroni trebanja koje ljuštimo mirisima i prizorima, redoslijedom zadržavanja ili nekih, možda drugih, brojeva.
A dati sve, to je tako lako i milo: kao da sanjaš unatrag, porodiš se i zamekećeš u slavu nečega o čemu baš ništa ne znaš; i ne želiš.
To Sebe, to nije dovoljno. To možeš reći tek njemu o njemu. A tijelo, mirišeš, nikada nije bilo svilenije.
Post je objavljen 05.08.2011. u 15:48 sati.