Uopće nemam osjećaj da bih za par dana morala (željela?) na zasluženi godišnji odmor.
I ono malo boje nestalo je s mojeg umornog tijela, nemam volje za nikakve kozmetičke zahvate tipa skidanja dlaka, sređivanja nogu, a brate mili i vrijeme mi ide na ruke - bez dugih rukava ne možeš nikuda. Pogotovo ne ujutro kad se kreće na posao.
More mi je sve dalja i dalja opcija. Osim što majstori svakim danom sve više i više koštaju, razni materijali za izradu kuće su koma. Mislim po cijeni.
Kad se čovjek malo bolje baci u okrilje raznih bau centara odkrije nekoliko stvari:
- jedna te ista stvar može višestruko biti jeftinija (npr. ventilator retro izgleda u Mađarskoj je bio za 30% jeftiniji),
- zidne/podne pločice ne radi nitko u Hrvatskoj, tako da ti preostaje izbor između španjolskih, talijanskih i čini mi se poljskih (no za ove treće nisam sigurna)
- zidna kupaonska pločica, ako ti se sviđa, a nema cijenu - zaboravi (sigurno je da joj je kvadrat preko 500 kn),
- ako baš sada i odmah želiš kupiti ukrasni vanjski starinski umivaonik, sigurno ih neće biti ni u jednom bau centru u Hrv., no skoči malo preko granice - i eto - ima ih u izobilju na biranje.
Ne mogu reći da patim na stvari koje su kupljenje u Ikei. Makar, volim njihov dizajn i nažalost ništa ni približno isto ne mogu naći kod nas, a da to nije neka preskupa talijanska (bofl?) roba koja se prodaje po fensi dućanima. Prema tome - ostaje mi kao u dobra stara vremena dovlačenje stvari preko granice. Uključujući natezanje oko carine.
Zapravo sam tužna što nam je gospodarstvo u komi, a zapravo ništa pošteno ne proizvodimo sami. Hrvatska je postala jedan veliki skupi dućan gdje sva roba čudne kvalitete nađe svoje tržište. Nisu svi voljni, sposobni ni željni zbog nekoliko sitinica (uostalom i to košta, uključujući razne vinjete, hranu, piće i preskupi benzin) tražiti najpovoljniji i najpoželjniji lavabo, sudoper, kutnu, set suđa ili nešto sasvim treće dalje od svojeg rodnog grada.
Sve u svemu - it sucks...
Post je objavljen 03.08.2011. u 06:30 sati.