Poigrat će se naši prsti,
upijajući dah punog mjeseca,
dodirujući granicu noći i jutra,
ljubavi i pripadanja...
Blještećim signalima
potajice, slučajno...
otimat ćeš mi jedninu,
nestajat ću u sjaju...
Smrtonosno i vrtoglavo
poigravanje ...preludij...
koji zanosno svira i vodi
do pomicanja granica...
I kazaljke sata će igrati igru,
poput ljubavnika
i naučit ćemo...
što znači zaborav...
Sloboda od sebe,
predanost pripadanju
opijenost žudnjom
u noćima boje lavande....
Post je objavljen 02.08.2011. u 22:52 sati.