Marketing
MI SMO SAMO LJUDI OD KRVI I MESA
ZADAR
JVP Zadar samo je ove godine već imala preko 560 intervencija, što znači da zadarski vatrogasci u prosjeku gotovo tri puta dnevno izlaze na intervencije. Zbog učestalih i raznolikih intervencija moraju biti i dobro utrenirani na reakciju, što i jesu, a da ne ispadnu iz forme svakodnevno imaju vježbe, na kojima se pripremaju za različite intervencije.
- Nakon alarma ekipa mora krenuti na teren u roku od jedne minute, a prema Zakonu o vatrogastvu krajnja točka na koju se izlazi na intervenciju mora biti dostupna ispod 15 minuta. Nama su najudaljeniji Petrčani, do kojih van sezone stignemo ispod 15 minuta, no u sezoni zbog gužve ne bi stigli. Zbog toga surađujemo s vatrogasnom ekipom iz odmorišta u Zatonu, koji su bliži i pokrivaju nam to područje, kaže zapovjednik JVP Zadar Željko Šoša.
103 zadarska vatrogasca, koliko broji JVP Zadar, raspoređeni su u tri odjeljenja, od kojih se jedno nalazi u Gaženici. Kako i sam zapovjednik naglašava, JVP Zadar je odlično opremljena i spremna za sve što im se može dogoditi na terenu, a kako bi dodatno pojačali aktivnosti na zaštiti građana nedavno je oformljen i tim ronioca. Iako je prva stvar kada pomislimo na vatrogasce borba protiv požara, u zadnjih nekoliko godina sve je više tzv. tehničkih intervencija. One se odnose na intervencije u prometnim nesrećama, spašavanje iz zaglavljenih liftova, različitih urušavanja, potresa i slično Uglavnom vatrogasci su uvijek prvi na terenu kada govorimo o bilo kojem obliku spašavanja u gradu.
-Prije smo imali oko 90 posto intervencija vezanih uz požar i 10% ovih ostalih. Danas imamo oko 60% požara i 40% tehničkih intervencija, kaže Šoša.Iako je teško govoriti o važnosti zaduženja u vatrogasnoj postrojbi, budući da o svakom pojedinačnom vatrogascu ovisi hoće li intervencija proći uspješno, sve ipak počinje s dojavom građana, pa tako i djelatnici u vatrogasnom operativnom centru, koji se javljaju na pozive, zaslužuju da ih stavimo na prvo mjesto.U operativnom centru uvijek je minimalno dva djelatnika i to su vatrogasci s dugogodišnjim iskustvom, budući da oni prema dojavi procjenjuju o čemu se radi, jeli pitanje o rutinskoj intervenciji za koju je dovoljno tri vatrogasca ili je riječ o požaru na koji treba izaći nekoliko ekipa. Iskustvo ovih djelatnika pomaže i pri smirivanju osoba koje nazovu.
- Bilo je poziva gdje u glasu otkrijete veliku dozu panike. Ja uvijek navodim primjer osobe koja je zvala iz Starigrada a zapalila se boca s plinom. Uspio sam smiriti tu osobu i uputiti je kako da zatvori bocu plina i sama spriječi požar. Ta mi se osoba nakon toga zahvaljivala, no za mene je to nepotrebno. Mi vatrogasci smo zapravo zahvalni takvim ljudima koji uspiju sami riješiti svoj problem, to je nama velika pomoć, kaže Frane Dirlić, djelatnik s 17-godišnjim iskustvom rada u operativnom centru.
Osim poziva u pomoć, nerijetki su i lažni pozivi, koji uglavnom dolaze od mlađe populacije iz javnih telefonskih govornica. Na žalost takvi pozivi su neizbježni.JVP Zadar u svojim garažama ima preko petnaest različitih vozila koja su u svakom trenutku spremni za intervencije na svakom području. Riječ je o uglavnom modernim vozilima, no kako kaže zapovjednik Šoša, još uvijek se koriste i stare Zastave. Na intervenciju ide ekipa od najmanje tri vatrogasca, koji se na terenu znaju susresti s raznim opasnostima, ali i smiješnim situacijama
- Dok sam ja bio još mladi vatrogasac imali smo slučaj da je jedna starica zvala i rekla da joj gori stan, kod Hotela Iž. Mi smo došli na adresu a tamo nikakvog dima iz zgrade. Dođemo na vrata od starice, pokucamo i kada nam je otvorila pitamo zašto je zvala kada nema požara. A ona mrtva hladna kaže da je zvala da joj donesemo dva piva iz dućana, govori Denis Juravić i dodaje kako mu ne smetaju toliko takvi pozivi. Draže mu je kada se desi tako nešto, nego da se stvarno nekome nešto dogodi, a upravo su takve intervencije najčešće.
- Najstresnije i najgore su prometne nesreće, vađenje mrtvih iz bunara, skidanje obješenih i slično, ali na sve se čovjek nauči. U početku se želudac diže no kasnije je sve lakše. Ipak koliko god je grozno s mrtvima, puno je stresnije kada spašavate nekoga tko se još bori za život, kaže Juravić a na pitanje kako to utječe na njih, njegov kolega Neven Šindija samo kratko odgovara
- I mi smo samo ljudi od krvi i mesa, sve to ostavi trag i vraća se.Ipak, koliko god stresan i težak posao bio vatrogasci su, bilo da je riječ o požaru, prometnoj ili vam je samo mačka završila na drvetu, uvijek tu da vam pomognu. …. znet
Post je objavljen 02.08.2011. u 16:09 sati.