Pregled posta

"Đubre i prevrtljivac"

Proslava komunističkog dana ustanka od 22. 6. u Republici Hrvatskoj, zvana Dan antifašističke borbe

Ljeto očito pogoduje onima koji ruše i postavljaju balvane preko cesta, i drže straže oko njih (toplo je vrijeme tako da se da izdržat na barikadi i noću i danju), a specijalisti u tom poslu zvan i balvan-revolucija su pobunjeni Srbi, nekoć u Hrvatskoj, danas na Kosovu. Scenarij je pri tome isti kao u Hrvatskoj i BiH, beogradski mediji trube o navodnoj ugroženosti Srba u drugim zemljama, mobilizira se i senzibilizira javnost sa pričama o srpskim žrtvama, izluđuje srbijansku javnost kosovskim mitom i legendama o genocidu nad srpskim narodom.



Srpska barikada i balvani na Kosovu 2001. godine

Povijesna istina je da su predstavnici velikosrpske politike, srpski četnici i komunisti isplanirali, organizirali, izvršili i počinili zločin genocida nad susjednim narodima, Hrvatima, Bošnjacima (bosanskim muslimanima) i kosovskim Albancima u 20. stoljeću, i da su navedeni susjedni narodi i njihove zemlje žrtve velikosrpske politike, agresije, osvajanja, etničkog čišćenja i okupacije, a sve svoj početak ima u balvanima, a završetak u moru krvi, barem je tako do sada bilo, i očito da aktualna službena srpska politika u Beogradu ne misli odustati od jahanja apokalipse.

Još je crnogorski istraživač povijesti, Savić Marković Štedimlija, napisao u svome djelu “Zavjere protiv svjetskoga mira“, da je glavna zanimacija Srba u Kraljevini Srbiji početkom 20. stoljeća masovno okupljanje na zborovima ili u srpskom slangu rečeno “mitinzima“, odnosno da je prosvjedovanje Srba bilo početkom 20. st. najnormalnija pojava, i naravno da u takovoj situaciji malo tko da je radio, privređivao, pridonosio razvitku svoje zemlje Srbije jer je postojala javna tajna da će se Srbi “namiriti“ kroz ratni plijen i osvajanja. (Ondašnji srpski višegodišnji prosvjedi bili su usmjereni protiv Austro-Ugarske.) Tako je otprilike i bilo, nakon 1912. godine kada je srpska vojska u Prvom balkanskom ratu osvojila bivšu otomansku pokrajinu Kosovo, počela je sveopća pljačka Kosova i njegovih nesrpskih stanovnika nad kojima je Beograd od tada pa sve do 1999. vršio državni teror.

Koliko je moguće iščitati iz vijesti u medijima, kosovskm Albancima je sada dosta velikosrpskoga terora, i odlučna Priština želi zaokružiti teritorijalni integritet i suverenitet nezavisne države Republike Kosovo koja je priznata od preko 70 država na svijetu, među njima od Sjedinjenih Američkih Država, Republike Hrvatske, Slovenije i Njemačke, a to je Kosovarima dovoljno za opstanak svoje dankom u krvi izborene Domovine koju više ne žele prepustiti velikosrpskim mitomanima i nacionalističkim šovinistima i ekstremistima.

Može predsjednik Srbije Boris Tadić 1000 x reći da on nije ni za veliku Albaniju ni za veliku Srbiju, ali njegovi sunarodnjaci koji prosvjeduju na sjeveru Kosova govore suprotno; na barikadama na sjeveru Kosova su srpski prosvjednici istaknuli postere s likom ruskog čelnika Vladimira Putina, međutim, Rusi su interesnu sferu za to područje prepustili Amerikancima (dok su Amerikanci prepustili Rusima interesnu sferu u Čečeniji) tako da je Rusija doduše velika i snažna i moćna, ali i daleko, dok je udaljena Amerika bliža nego što Srbima odgovara, Amerikanci su na Kosovu in medias res, dakle, usred događaja, i vjerojatno snage Ujedinjenih naroda i Natopakta, K-FOR neće tolerirati srpski neposluh u vidu blokade prometnica na sjeveru Kosova i podjelu te zemlje, kao što su postojali pokušaji podjele Bosne i Hercegovine, kao i Hrvatske.

Tito - „đubre i prevrtljivac“

Zanimljivo je što je jedan stari srpski prosvjednik sa Kosova, gospodin Đuro Marković, koji živi blizu jedne srpske barikade na Kosovu, izjavio ovih dana hrvatskim novinarima o “drugu Titu“, prenijevši mišljenje i saznanje svoga nekadašnjeg hrvatskog kolege-rudara iz Kumrovca, gospodina Ante Rosića, da je Josip Broz – Tito bio „đubre i prevrtljivac“:

„Evo, majstor kod kojeg sam ovdje učio zanat, Anto Rosić, bio je iz Kumrovca, prvi Titov komšija. Kad je Tito postao predsjednikom, reče mi majstor Rosić: 'E, ne valja što će to đubre biti glavni. On ti je čovjek koji govori čas jedno, čas drugo'.“



Dakle, ono što zna jedan prosti srpski radnik iz bivše srbijanske teške provincije, to učeni pravnik, političar i pijanist Ivo Josipović nije u stanju sažeti u jednu jedinu prostoproširenu rečenicu nego o bivšem komunističkom tiraninu i jugoslavenskom diktatoru, zvan “Tito“, koji je bio doušnik sovjetske tajne policije pod zaporkom “Valter“, priča bajke, i uvjerava javnost da je Tito bio antifašist i borac za slobodu. Mudre starce, radnike i seljake možeš varat kroz porez i predizborna obećanja, ali ne možeš im nametnuti ono što se dogodilo u povijesti na drukčiji način nego što su sami doživjeli, jer ako laže koza, ne laže rog, kako kaže narod.

Izvor: Zagrebački Večernji list od 31. 7. 2011. Članak: „Srbi pozvali žene na barikade četiri sata, a muškarce po šest“.


Dan 2. kolovoz predstavlja obljetnicu početka četničkog pokolja nad hrvatskim seljacima u bosanskim mjestima Vrtoče i Krnjeuša u Drugom svjetksom ratu 1941. godine.

Zanimljivo, „odvjetnik“ srpskih žrtava, židovski publicist iz Zagreba, Slavko Goldstein, ima nevjerojatnu potrebu često naglašavati srpske žrtve ustaškog režima, i uz pomoć liberalnih medija, koje uređuju bivši komunisti odnosno titoisti, napada hrvatsko državno pravo iz Drugog svjetskog rata, pri čemu mediji broj srpskih žrtava vrte do neslućenih visina, posebno u zadnje vrijeme, što i ne čudi, jer počela je balvan-revolucija na Kosovu pa treba opet starog adrenalina radi mobilizacije svesrpstva; o židovskim žrtvama srpskog fašizma u Drugom svjetskom ratu, holokaustu nad Židovima u Beogradu 1941. godine i poslije u režiji srpskog režima, rijetko kada ili gotovo nikada nećete čuti ni riječi od Slavka Goldsteina, koji je očito pristran i neobjektivan, tako da njegova povijesna istraživanja i nemaju nekakvu veću vrijednost osim da kao štivo na dvoru na Pantovčaku služi aktualnoj politici radi destrukcije Republike Hrvatske sa ciljem stvaranja velike Srbije pod agendom obnove Jugoslavije i stvaranja Zapadnog Balkana.

Četnici su 26. 7. 1941. digli oružani ustanak u Drvaru, dakle, u bosanskom dijelu, i u mjestu Srb dana 27. srpnja 1941. godine, dakle, u ličkome dijelu Nezavisne Države Hrvatske, sa ciljem etničkog čišćenja hrvatskog stanovništva, i pripajanja osvojenih područja tzv. velikoj Srbiji.

Velikosrpski napadi na N.D.H. organizirani su 1941. uz pomoć formalnog hrvatskog saveznika Kraljevine Italije i njene tajne službe, i talijanske fašističke okupacijske armije, a svi srpski službenici s područja hrvatske Like i Dalmacije iz doba prijeratnog birokratskog aparata Kraljevine Jugoslavije stavili su se u službu talijanskog okupatora i Mussolonijevih crnokošuljaša. Taj ustanak Stjepan Mesić zove „partizanskim narodnim ustankom“ jer su titoisti (komunisti) taj ustanak ukrali četnicima i proglasili ga za vrijeme Titove Jugoslavije komunističkim ustankom i praznikom na koji se sve do 1990. godine službeno slavio pokolj nad Hrvatima jer je partizanski ZAVNOH tako odredio, tako da je ustanak hrvatskih projugoslavenskih komunista u šumi Brezovici kod Siska od 22. 6. 1941. pao u drugi plan, iako je i taj ustanak bio protunarodni, i služio je isključivo kao potpora totalitarnom Sovjetskom Savezu, i izvođenju Oktobarske revolucije na hrvatskom tlu.

Četnici sa crnim stijegom i mrtvačkom glavom, kličući kralju Petru II. Karađorđeviću i Staljinu zapalili su 2. i 9. kolvoza 1941. navedena bosanska sela Krnjeušu i Vrtoče, zvjerski pobili preko 130 hrvatskih seljaka, među njima žene i djecu, i martirijski mučili mjesnog župnika, zapalivši katoličku crkvu i bacivši truplo nesretnog svećenika u vatru, nakon što su mu živome odrezali nos, uši itd., cijela paleta četničke obrade zarobljenika koju su nerijetko i partizani prakticirali nad svojim zarobljenicima, bilo civilima, bilo ratnim zarobljenicima. Oko 1000 četnika se danima iživljavalo nad hrvatskim stanovnicima Krnjeuše i Vrtoče, mjesta koja se danas nalaze na području entiteta genocidne tvorevine tzv. Republike Srpske. (Predsjednik Josipović u tim mjestima nije položio vijenac i zapalio svijeće za hrvatske žrtve, dok za srpske u tzv. Republici Srpskoj jeste, što sve govori o tom sinu pripadnika partizanske zločinačke XI. dalmatinske (biokovske) brigade Jugoslavenske armije maršala Tita.)

Pokolj u Krenjuši i Vrtoči je na tragu plana srpskog ideologa Stevana Moljevića, jednog od čelnika velikosrpskog tzv. antifašističkog (u stvarnosti nacističkog) pokreta pod vodstvom ratnog zločinca generala Draže Mihailovića, koji je u lipnju 1941. modificirao velikosrpski program Načertanije od srpskog ideologa Ilije Garašanina, a koji je službeno prihvatio četnički pokret na svojoj skupštini 1944. godine. Tzv. Moljevićev plan je predviđao etničko čišćenje oko 1 milijun Hrvata u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj; ostvareno je cca. 10 posto plana, a nastavak smo vidjeli u Domovinskom ratu odnosno ratu protiv velikosrpske agresije i za hrvatsku nezavisnost početkom devedesetih, na osnovi velikosrpskog plana “Memorandum“ od Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU). Ove godine je službena srbijanska politika donijela nastavak Memoranduma, zvan Memorandum broj 2.



Srpska vojska u moderno doba

Hoće li balvani opet poslužiti pobunjenim Srbima u okončanju njihova velikosrpskog imperijalizma vidjet ćemo uskoro, ali Srbi, svjesni svog teškog položaja nakon izgubljena tri rata iz devedesetih, računaju na casus belli, odnosno da bi njihova pobuna na Kosovu mogla dovesti do šireg rata u Europi, jer samo tako mogu eventualno ostvariti veliku Srbiju ako bi Rusija započela ratne aktivnosti sa srpskim neprijateljima, Amerikancima. Stvaranje kaosa i nereda specijalitet je srbijanskih tajnih službi, tako da su najnoviji srpski neredi na sjeveru Kosova na tom tragu. Kod našeg istočnog susjeda, dakle, ništa novo.

Što se tiče Hrvatske i stanja rasvjetljavanja zločina komunizma, također ništa novo, a dok je ruski predsjednik Medvjedev pokrenuo kampanju destaljinizacije ruskoga društva, u Hrvatskoj je obratna situacija, predsjednik Hrvatske Ivo Josipović radi na kampanji titoizacije hrvatskog društva odnosno na slabljenju demokracije i pravne države, jer titoizam i demokracija i sloboda su kao vatra i voda.

CBK




Post je objavljen 02.08.2011. u 13:14 sati.