Čuvam te sebično u jednom kutku svojih misli...
skrivenom od tuđih pogleda...jer,baš nikad ne pričam o tebi..
Dok nepomično zurim u jednog slučajnog prolaznika na rijeci
dajem mu lažnu nadu a ja zapravo... mislim o tebi...
Dok sjedim na kafi i čujem prigušeno čavrljenje drugarica,
gledam u svoje nalakirane nokte...jer, baš nikom ne pričam o tebi.
Dok stojim na kiši i čekam poslijednji bus da stane,
svi mirno ćute, kišobran u ruci...pa kome onda da pričam o tebi...
Krijem te od svijeta....kriješ se kod mene na kvarno....Ja nikad nikom ovo i ne bih ni pričala...možda samo tebi...
...
Jer, da te volim, ko bi mi vjerovao...? Kad.. ne vjerujemo...ni ja...ni ti...
Post je objavljen 30.07.2011. u 10:49 sati.