Preko velike i bučne rijeke odvijala se drama. Prepoznao sam boju njenog glasa i vidio najljepši ton u naseljenom svemiru. Stajao sam točno nasuprot. Na lijevoj strani mozga. Teško mi je bilo slušati metamorfozu pjeva u agoniji. Uzeo sam daljinski i okretao stanice uma. Nizale su se slike pjesama i plača bez glasa. Tresle su mi se noge i drhtali prsti neurona bez prestanka. U šutnji s druge strane prepoznah nebrušeni dragulj genijalnosti. Samo je trebalo pustiti životinjama izbrusiti plohe i eto najskupljeg briljanta ali čeoni dio misli se užario do usijanja i tražio je brzu intervenciju gorske službe spašavanja. Penjali su se brzo iz srca, kroz arterije s pumpama da ohlade magmu. U prolazu, mišići i tetive pružali su im ruke odobravanja. Stigli su na vrijeme konstatirati kako je procesor pregorio a ekran eksplodirao s jednom detonacijom mrske slike u dimu zbogom. Kompjutor na vrhu piramide nije bio iskren kad je poslao informaciju podređenima ispod sebe ' sad je vrijeme vraćanja u život ' jer tijelo je bilo posve lijepo u smrti. I dok su se duhovi svađali i tukli oko njega, Sunce je zasjalo mirisom krvavog Mjeseca na Istoku. Još jednom je smrdjelo zbogom u predstavi s desne strane korita velike i bučne rijeke. Drama umiranja dvogrbe deve od žeđi se završila. Užasan smrad zbogom je bio stvaran.
Post je objavljen 29.07.2011. u 10:27 sati.