Dušo moja, gladna Gospodina! Zašto se ne nasitiš do mile volje na pašnjacima Njegovim? Zašto stalno bježiš i tražiš hranu od koje gladuješ još više. Zašto se ne odmoriš na poljima Njegovim, već letiš dalje po svom! Oh, dušo moja, jesi li tako svojeglava? Ili sam ja kriva što bježiš iz moje nutrine. Zar te sputavam svojim mislima? Ili djelima? Zar te toliko odvajam od onoga čemu pripadaš.
A ta čežnja koju osjećam? Ja letim u trenucima na vrutke tihane, ali tada me buka digne i ja se trgnem i izgubim u vlastitom svijetu. A toliko sam željna mira, mira i spokoja kojeg samo Isus daje. Odmoriti se pod skutima Njegovim, a tako bih željela.
Bog svakome daje drugačiji dar. Jesam li ja našla dar koji je meni dan? Da li ga koristim? Ja u sebi ne vidim darove, nisam prepoznala ništa. Ali se ne osjećam prazno, ipak sam ispunjena. No, tako lako odlutam u oblacima ovoga svijeta, blještavila i reklama. Zatvaram oči pred tuđom boli i okrećem se sebi.
Oh, postoje ljdi, tako divni ljudi kojima je stalo. A stalo im je do drugih ljudi. A što svijet čini od njih ? Lude! Možda su to ludi ovoga svijeta došli da posrame mudre, samo možda. Ja ne znam. Samo kada ih sretne, kao da sam takla malo Isusa. Boga na zemlji. Otvoreno reći: ja volim ljude, stalo mi je do vas! Stalo mi je do tee. Želim ti pomoći, izliječiti te. Nije li to Isus činio? A što smo učinili Isusu? Hoćemo li tako razapeti ovih nekoliko dobrih ljudi. Možemo li uništiti i njihov duh? Mislim da ne . Oni već čvrsto hodaju stazama ove zemlje sa Isusom u srcu.
Danas je priznati nekome da ga voliš poniženje. Ljubav je materijalizirana, pretvorena u nekoliko splačina na TV-u. Izjednačuje se sa strasti i prolaznom emocijom. Ograničuje se na obitelj, ali i tu je strogo uvjetovana. A ona ljubav koju dajemo djeci vezana je uz slobodu koju im dajemo. I to je opće prihvatljivo, oni se sami razvijaju..... A tu je i Unicef. On brine za dobrobit naše djece, mi i ne......
Post je objavljen 29.07.2011. u 07:48 sati.