Marketing
Brazilija
| Kad me vec nece Manaus barem da upoznam Braziliju. Iako sam planirao da cu skociti na par dana do Amazonije u posjet Mr. No-u to se izjalovilo i eto me u Braziliji. Glavni grad je nekih 900 km sjeverno od Campinasa usred drzave Goias, skoro pa u sredini Brazila:) Malo su fulali ali ne jako. Ideja o izgradnji je postojala vec valjda na kraju 19. stoljeca ali je agilnim brazilcima trebalo nepunih 50 godina da pokrenu stvari a onda je valjda najpoznatiji lokalni arhitekt Oscar Niemeyer dobio partijski zadatak koji je rijesi u par poteza ugljenom po papiru. Mnogi mu se dive zbog toga, a ja se ipak vise divim inzenjeru koji je njegove crckarije proveo u djelo. | |
 | |
 | |
 | |
| Grad je apsolutno planiran. Urbano, urbano svi furaju ovo... :) jedino su zaboravili na pjesake i bicikliste. Grad je napravljen po mjeri auta. Sa minimalnim brojem semafora. Guzve naravno ima, ali neopisivo manje nego u ostalim gradovima. Sve je puno petlji nadvoznjaka i podvoznjaka. Genijalno. Na pocetku me neodoljivo podsjetilo na Almaty, Moskvu i Dohu ali brzo svaka slicnost s tim gradovima prestane. Cim upoznate lokalne ljude ili one koji su sa sjevera:) Pauza za rucak traje dva sata, a sve se odvija onako usporeno ko na nekom lokalnom otoku:) Za razliku od ostalih gradova poput Sao Paula i Ria, u Braziliji su zgrade na puno vecim parcelama pa ima neobicno puno mjesta izmedju njih. Cak ima mjesta i za parkiralista na cesti! Jedino im se omakla greska u projektu pa su zaboravli nogostupe. Ali nes ti problema... nogostup vise manje... Trenutno jos nisam stigao puno vidjeti iako sam samo jedan km od mjesta na kojem su sve zgrade svih ministarstava ali nadam se da cu sutra. Ako ne vec sam rezervirao let za natrag za dva tjedna. | |
| Dan drugi. Izlazim iz hotela u košulji dugih rukava i hlačama, i sunčano je ali malo prohladno. Onako kao u ZG u proljeće kad po noći pada kiša pa je ujutro oko 20 C. I tako komentiram to sa svojim kolegama da smo se mogli i malo bolje obući kad ono eto termometra na cesti... | |
 | |
| Ovdje je klima užasno suha. Kiša valjda nije padala više od mjeseca dana i vlage u zraku je 0 posto. Lokalci kažu da je to užasno opasno jer sve što čovjek iznoji odmah ispari pa se izgubi taj osjećaj topline a onda odjednom dođe do dehidracije. Apsolutno nevjerojatno. Sjećam se još uvijek Katara i osjećaja na skoro 100% vlage. Odradili smo svoje koliko se dalo odraditi i popodne sam odlučio proći po gradu. Naravno pješice:) Ako sam mogao roditelje provesti po Riu od Glave šećera kroz cijeli Botafogo skoro do centra, pa su nam svi rekli da nismo normalni, zašto ne bih mogao sam jedan km do predsjedničke rezidencije u organiziranoj i dosta sigurnijoj Braziliji? I tako sam došao do prve veće ceste koja je ustvari složena od tri. Jedne u sredini koja u svakom smjeru ima ČETR trake a sa svake strane je još jedna koja ima dvije ili tri trake u svakom smjeru. Bacih oko lijevo pa desno. U daljini nije bilo znaka nikakvog prijelaza, semafora ili slično a ogromna količina auti vozi luđački u oba smjera bez tendencije da stanu. Onda sam se lijepo okrenuo i potražio prvi taxi. "Vožnju po gradu molim." U ovom gradu Sindikat Biciklista ne bi imao što tražiti. Zato, držte se vi biciklističkom infrastrukturom prebogatog Zagreba:) Vožnja je trajala nepunih pola sata a ja se nisam mogao oteti dojmu da se neko igrao Sim Citya. Tu kao da postoji jedan template za kvartove sa zgradama za stanovanje i taksist je rekao da unutar kvarta postoji sve što je potrebno za život (dućani, banke... nešto tipa naselja u Novom ZG), a onda postoji drugi template kvarta sa hotelima, treći sa poslovnim zgradama... | |
 | |
| Sve je tu posloženo, unutar kvarta je hodanje dozvoljeno i može se sve obaviti pješke, ali sve što iziskuje odlazak u slijedeći dio grada pa makar bio i samo preko ceste mora se obavljati autom. Za dva tjedna sam natrag. A onda bih želio posjetiti jezero koje imaju vrlo blizu centra na kojem se nalaze restorani i birtije. Ovaj put nisam imao vremena za to nego sam svaki dan jeo u japanca u "mom kvartu". Bilo je dobro, čak sam, što je za mene netipično, probao i one sirove stvari i to hrpu njih. Japanac je bolji nego onaj u Beču i ima veći izbor hrane ali svaki dan jesti tamo je ipak previše. Meni treba roštilj! | |
Post je objavljen 29.07.2011. u 01:39 sati.