...svijet neku drugu priču priča od one koja me vodi, zastajem vidjeti značenje toga. Vidim kako sve slijedovima svojim ide, a slijedovi ti jedan jedini slijed čine. Svatko čini, u slijedu svome, ne znajući često, ono što mu je dato. To je sačinjeno nebrojenim, čak i nevidljivo sitnim, uzrocima. Nije u moći čovjeka racionalno predstaviti zbir svega toga, da tumačilo bi se slijed određenim unaprijed. Čovjek često svoje nemoći stavlja ispted Istine i tako stvara pravila za sebe. Ta pravila su na nogama staklenima, jer spoznaje nove često ih lome. U gledanju svome odbacujem zato naučni pristup. On me sputava u slobodi gledanja. Naukom se često govori kako nešto nije moguće samo zato što njome u vremenu tome to dokazivo nije. Nauka ne poznaje kritike sebe. Ona čeka da se je obore u problemu svakome načinom koji čovjek je odredio. Za to je potrebno vrijeme veliko, a svijet ne čeka. Život ide dalje.
Ne mogu izračunati, a time ni dokazati, ali vidim slijedove što razlozima jesu. I nije taj razlog kao naknadna analiza. On nevidljiv oku postoji i prije onoga što se životom nama pokaže. Život kao da ide ispred prikaza svoga u onoj nevidljivoj pripremi uzroka svojih, i sve tako u nedogled vremenom unatrag.
I kada me većina odbacuje; i kada mi ukazuju da nisam u pravu; i kada me kore i kažnjavaju; i kada me koriste i podsmjehom gledaju ko budalu i naivca, ja vidim. Svijete ovdje sam valjda zato, da sve to preko mene prođe, jer i slijed u meni jest dio slijeda jedinoga. U slujedu života svoga stekao sam viđenje toga jedinstva i znam da to je ono u čemu sve je sadržano, kao i uzroci svemu u životu.
Vidim kako i eventualne želje moje stvorene su time.
Možda izgleda kao da tako nisam u životu, da ne živim život. Ne. Znam da ima i da ih je bilo i biti će onih koji putevima sličnim idu.
Kao začitan životom pratim vrijeme. I ja sam dio toga romana. Vidim mnoge ljepote i tuge. Vidim promašaje i poraze. Vidim ljubavi i sreče. U tome sam i ja, nada naizgled tih i bez reakcije. I kao kada se čita rado bi ponekome rekao što je dobro za njega, pružio mu ruku i poučio ga boljem načinu. Najčešće čovjek tada brani ono što u njemu nije dobro. Kao da se indentificira sa onim negativnim u sebi. To je neka zaštita slijeda u njemu, pa to poput linije manjega otpora i truda u životu. Tako ostaju kratka i slatka zadovoljstva, nakon kojih često dolaze neželjene posljedice. Ali, nakupine uzroka su koji puta tolike, da loš ishod odstraniti moguće nije djelovanjem mojim u trenu tome. Priziv je tada moguć energijama i moćima što nadilaze mene i moje djelovanje. Kada bi većina gledala život tako, lako bi se našao put zajedničkoga dobra.
Kao čitač umišljeni i ja sam u životu tom. I ja djelujem. Oduvijek sam bio na strani slabijih. Kroz njih se vidi kakav je naš svijet. Nekako mi i moj put liči na njihov.
Mnoge udarce sam do sada primio i primam ih još uvijek. Duša se skvrči na trenutak dok razum ne predstavi što se zbilo. I uvijek vidim kako oni što udariše drugo nisu ni mogli.
Ljudi stvaraju obrambene sustave od pamtivjeka. Pomoću njih su takovi i opstali. Pa, i ja sam u tome takav. Ipak izdižem se povrh zidova mi datih. Tako vidim i ono, što oni koji su zatvoreni unutar zidina svojih, ne vide. Takav, djelomično nezaštićen, poberem i poneki udarac, a pokoji puta i više njih. Naravno da me mnogi takova ne razumiju. Razumijem ih ja u nerazumjevanju tom.
Gledajući tako vidim i neke kvalitete koje unutar zidina nisam mogao vidjeti. Život kao da je poprimio novu kvalitetu. Tu su predosjećaji, širona gledanja, neka djelovanja van vidljivoga...
I sada, kada ovo pišem, moj se ego šepuri. E, moj ja! Ovo je svijet zajedništva, a ovo šepurenje je tek mogući razlog za nove udarce i poraze. Gospodine hvala Tebi za život i sve ovo, a ja se povlaćim u svoju malenkost na sudove svijetu koji i dalje ide putem svojim, jer dio sam njega. Povremeno dignem glavu iznad zidina i, normalno, dobijem po nosu... :))
Napisah ovo da pokažem da postoji i takav, mada neuobičajen, put. U svijetu bez zidova su poput dviju noga za kretanje molitva i zahvala. To je osnova čistoće kojom se vidi put i priznaje Istina po kojoj se sve ovo dešava, i u i van zidina. Vjerojatno i mnogi od vas žive tako ni neznajući da se već kreću putem Istine u podsvijesti svojoj, a možda već i svijest sudjeluje u tome.
Svima želim radost i sreču i puno ljubavi. Meni kako Bog dade, jer On jest Istina, Život i Ljubav ... :)
Post je objavljen 28.07.2011. u 13:47 sati.