Marketing
Japanski mučenici
28. rujna
Ova nova četa od šesnaest svetih mučenika spominje se između 1633. -1637. godine. Svi su oni u raznim službama, kao svećenici ili svjetovnjaci, u Nagasakiju u Japanu radili za izgradnju Crkve.
To su bile žrtve progona od 28, veljače 1633, koji je naredio šogun Tokagawa Yemitsu, koji je s ediktom broj 7, udario sve stranaca i njihove pomagače koji "propovijedaju kršćanske zakone", a bili su zatvoreni u zatvoru Omura.
Japanski mučenici
Ti kršćani su bili izloženi nezamislivim mukama. Očito ljudsko divljaštvo nema granica pri otkrivnju novih načina mučenja. Nemože ih se usporedit niti sa životinjama - one napadaju instiktivno da bi nabavile hranu.
Tehnika nazvana “ana-tsurushi” bila je uvedena upavo tih godina. Osuđenici bi bili zavezani za jednu gredu (nešto slično vješalima) te naglavačke spušteni do pasa u jednu rupu napunjenu otpadom. Tu bi se jadnici u agoniju gušili te bi umirali i patili danima.
Prije “ana-tsurushi” bili bi podvrgnuti drugim vrstama mučenja. Nasilno bi ih nalijevali vodom te bi ih jakim udarcima u stomak natjerivali na povraćanje. Zatim bi im oštre predmete stavljali pod nokte.
Tjelesa bi im bila isječena na komade i pokopana na različita mjesta ili jednostavno spaljena, a pepeo razasut. Službeno objašnjenje je bilo malo sarkastično "smanjit mogućnost da mrtvi uskrsnu".
Za mučeništvo održana 1637 i 1638 godine biskupijskih Akti su pronađeni početka dvadesetog stoljeća, što je omogućio Svetoj Stolici nastavak Kauze za proglašenjem svetim.
Ivan Pavao II. svečano ih je 18. listopada 1987. na Filipinima proglasio svetima istaknuvši ih kao primjer sloge i jedinstva kršćanske zajednice, kao i Dominikanske obitelji, koja je u njezinu krilu i njoj na službu.
Devet od njih bilo je iz Japana, četvorica iz Španjolske, a po jedan iz Francuske i Italije. Svi su oni bili članovi Dominikanske obitelji jednog i drugog spola. U njihova imena su podatci o godini mučeništva (u zagradi )te datum kad ih se spominje Romanum Martyrologium .
Devet njih bili su svećenici:
Dominik Ibanez Erquicia (1633.), 14. kolovoza
Jakov Kvshei Tomonaga (1633.), 17.kolovoza
Luka Alonso od Duha Svetoga (1633.), 19.listopada
Jordan Ansalone od sv. Stjepana (1634.), 17.studenog
Toma Hioji Rokuzavemom Nishi (1634.), 17. studenog
Antun Gonzalez (1637.), 24.rujna
Vilim Courtet (1637.), 29.rujna
Mihovil iz Aozaraze (1637.), 29.rujna
Vinko Schiwozuka (1637.); 29.rujn
dva brata suradnika:
Franjo Schovmon (1633.) 14. kolovoz
Matej Kohiove od Presv. Ružarija (1633.); 19.listopada
dvije svjetovne sestre:
Magdalena iz Nagasakija (1634.) 15. listopada
Marina iz Omure (1634.); 11.studenog
tri svjetovna suradnika i katehista:
Mihovil Kuribiove (1633.), 17.kolovoza
Lazar iz Kvota (1637.) 29.rujna
Lovro Ruiz iz Manile, otac obitelji, koji je ujedno i prvi mučenik Crkve na Filipinima (1637.). 18.listopada
Zanimljivo je da su plemići vjernici bili malo bolje gledani nego obični vjernici. Razlika je u strogim društvenim podijelama koja je vladala u Japanu. Japanski plemići su mogli izabrat egzil ili Seppuku. Mnogi od njih su pobjegli na Filipine gdje dan danas žive njihovi potomci zvani Mestizos.
U godini izdavanja edikta 1614. biva pogubljen i posljednji japanski biskup tako da nije bilo više nitkog tko bi mogao zaređivat nove svećenike.
Japanski mučenici
Iz Pisma ocu svetog Dominika Ibaneza iz Erquicije, prezbitera i mučenika, poslana iz Japana 18. listopada 1630.
(Usp. S. C. C. S., Offic. Hist., Positio super martyrio, Romae, 1979., str. 116-117)
Pred Bogom ću biti na pomoći cijelom narodu
(...) Predragi oče, ovo će ti moje pismo donijeti barem neku utjehu; drugačije te ne mogu utješiti niti pokazati svoje sinovske osjećaje, niti ti biti od pomoći, osim pred Bogom, što ne zaboravljam, nego to činim svojim skromnim molitvama i žrtvom svete mise, bilo da živimo, bilo da umiremo. Isto činim za svu rodbinu i svim ljudima tamo, kojima želim svako dobro.
Već je osam godina da sam otišao iz Filipina i došao u Japan. Ovdje pak već dvanaest godina traje progonstvo kršćana i za to su vrijeme mnogi redovnici i svjetovnjaci poginuli kao mučenici. Svaki dan progon postaje žešći, a posljednje dvije godine postao je užasan. Protekle godine, krajem srpnja, došao je u grad u kojem boravim upravitelj koji je sve izlaze na kopnu i na moru zatvorio, da ne bi tko pobjegao, pa je počeo mučiti kršćane takvim i tolikim mukama, i to tako bijesno, daje vrlo mnoge naveo na otpad te su napusili vjeru u Krista...
Kad je oluja malo prestala, nastojali su uhititi redovnike, tako da su se svi sakrili, jedan ovdje, drugi ondje, zamijenivši svoju odjeću s urođeničkom; tko bi našao redovnika, dobio bi nagradu. Tako su 20. studenog uhitili jednog redovnika augustinca, a nakon tri dana u ovom gradu uhitiše prezbitera Družbe Isusove, rođena u ovom kraju. On je uhićen tako blizu mjesta gdje sam ja bio da sam o podne, preodjenuvši se, pobjegao od kuće povjerivši se Božjoj providnosti...
Sljedećeg mjeseca svibnja uhitiše jednog brata laika Reda sv. Franje. Sada su, dakle, uhićena petorica redovnika zajedno s narodom, što skupa čini oko četrdeset mučenika.
Prošli su mjesec mnogi živi spaljeni, a tridesetak njih je prepiljeno pilom od trake. Okrutne su, naime, muke kojima te jadnike nastoje prisiliti da napuste vjeru: jedne po glavi polijevaju vrućom vodom pomiješanom sa sumporom, smolom, uljem i drugim stvarima kojima povećavaju muke; jedne razapinju na križ, druge opet urone u vodu da umru od studeni, a druge ukopaju do pasa pa ih polako pile pilom od trstike, tako da im se muke produže sedam do osam dana.
Redovnike pak do sada ne muče drugačije nego da ih žive pale tako da drvlje stave malo podalje, kako ih plamen ne bi obavio, nego kako bi polako umirali između vatre.
Već sada ulazim u najveću opasnost, već predosjećam da će mi ovo pismo biti posljednje. Poradimo, dakle, predragi moj oče, da se u nebu vidimo zauvijek, ne bojeći se nikakva rastanka. Nemojmo se brinuti za ovaj svijet jer nam je on mjesto progonstva i odvaja nas od Boga, koji je sva naša sreća.
Isto kažem svojoj predragoj sestri, neka me ne zaboravi preporučiti Bogu. Pozdravljam svu svoju rodbinu. Čuvao te naš Gospodin sve do nebeske domovine!
Post je objavljen 28.09.2011. u 13:20 sati.