Marketing
Anders Breivik u vašem susjedstvu
Je li Anders Breivik psihički bolestan? Ovisi što pod tim podrazumijevamo. Nitko normalan ne bi učinio to što je on učinio, zar ne? Ipak, ako ga se smatra psihički bolesnim, ne znači li to da ga se unekoliko oslobađa odgovornosti? Postoji li mogućnost da se, u zemlji u kojoj se iznimno poštuju ljudska prava, gdje se potiče humanost u tretmanu optuženika/osuđenika, nekako izvuče s relativno blagom kaznom (recimo, dvadeset, dvadeset i pet godina)? Čak i ako se ne izvuče, ako dobije doživotnu kaznu, o skandinavskim zatvorima kruži fama kao o hotelima s barem tri zvjezdice. Moći će do mile volje čitati, rekreirati se, baviti se hobijima, educirati... Pa ga možda, bude li se dobro ponašao, počnu puštati na vikende, a onda, tko zna... Je li Zapad otišao malo predaleko s ideologijom ljudskih prava? (Bilo je na ovom blogu riječi o dječjim pravima; oni koji rade u školama znaju da se i tu otišlo malo predaleko...).
Podsjećam, u tom smislu, na tekst češkog filozofa Milana Machovca, o humanosti koja je postala fetiš (predmet bezrazložne i opsesivne pozornosti i obožavanja):
»Gotovo da i nije moguće predočiti čišći i idealniji izraz humanosti od onoga u kojem se spaja ideal "nenasilnoga otpora", s "putem traženja istine", kako je to propovijedao i svojim vlastitim životom svjedočio Gandhi. Pa ipak, ne-ubijanje i ne-prolijevanje krvi, kako su to učili Isus ili Gandhi, mogu se posredovanjem opisane ljudske vještine f e t i š i z i r a t i u štošta djelomično i tako završiti na stranputici. Kada npr. danas (prerano!) cijeli niz europskih država ukida smrtnu kaznu čak i za plaćene ubojice (dok se kod ubojica druge vrste obično može pronaći nešto olakšavajuće, kao što je trenutačna poremećenost, podložnost strasti trenutka itd.), kada seksualne ubojice "za dobro vladanje" za nekoliko godina puštaju na slobodu (da bi oni opet ubili, odnosno zlostavljali novu ženu ili dijete), onda ispada kao da je sama humanost poludjela, dok "humanitarci" koji tako postupaju iz tobože plemenitih motiva više misle na to po kojoj se cijeni slično nenasilje može prodati kao argument u europskoj politici. (Zanimljivo je da europske države, koje se tijekom posljednjih godina toliko majmuniraju po Americi, u toj stvari Ameriku ne uzimaju kao uzor.) "Humanost" u shvaćanju današnjih pravnika razlikuje se od Gandhija valjda isto kao što se razlikuje duša jednog birokrata od duše jednog sveca... Naše "humano sudstvo" mari više za dobrobit počinitelja negoli žrtve: klasičan je to primjer fetišizacije ideala koji je izvorno bio neupitno plemenit... Sveukupan sustav suvremenog prava je dvojben: počiva na načelima "kazne", "odmazde", "izdržavanja" – odnosno na njihovom oprostu. "Osveta je Gospodinova" – mi se nikad ne smijemo stavljati u položaj boga ni okoga koji kažnjava ili oprašta. Poznat je slučaj Masaryka – uz Gandhija valjda najplemenitijeg čovjeka 20. stoljeća, premda je kao filozof bio za ukidanje smrtne kazne, kao predsjednik susreo se s nekim tako potresnim slučajevima da nije iskoristio pravo da udijeli pomilovanje, da bi na kraju rekao da je "smrtna kazna u skladu s priznavanjem metafizičke vrijednosti svakoga ljudskog života". Jedini realni put je, dakako, stoljećima prisutan put odgoja za humanost. Nama je upravo žurba – umjesto strpljivog rada – postala presudna stranputica, među ostalim, baš zato što danas većina zakonodavaca i pravnika ne vjeruje ni u kakvu metafizičku vrijednost života. Stvaran smisao pravednosti nije "kazna", nego zaštita ljudi od izopačenih bića.«
Dakle, što je zapravo s Andersom Breivikom? Što vi mislite, je li psihički bolestan, ili je zapravo sasvim zdrav, lucidan, racionalan, dobro organiziran i obrazovan čovjek koji se, osim po, je li, malo pretjeranoj brizi za dobrobit svog naroda (i cijele europske uljudbe) razlikuje od većine.
I ono strašno pitanje, ima li takvih u vašem susjedstvu?
Post je objavljen 25.07.2011. u 20:54 sati.