Nastavljamo s knjigama za ljeto i plažu, iako nas vrijeme nije poslužilo po pitanju lokacije. Pokušajmo s ovim – nastavljamo s knjigama za kišno poslijepodne. O ovoj knjizi je navodno Meg Cabot rekla da ju je nasmijavala do posljednje magične stranice. Ja ne bih išla toliko daleko, moram priznati.
Glavna junakinja ove knjige, Emma Hutch, nije vještica. Ona je „telegrafopatkinja“ (riječ koju je sama izmislila da bi označila sebe i druge osobe koje posredstvom dodira mogu drugima prenijeti nepomične fotografije) i svoju je vještinu dobro unovčila tako da slike zaljubljenih prenese u umove njihovih izabranika (Emma ih pak zove „metama“). Međutim, osim što njen poduzetnički pothvat i nije tako lukrativan kako bi čovjek pomislio, Emma ima i ponešto osobnih problema: pristojno ću reći samo da su njezini pothvati u budoaru natjerali priličan broj muškaraca na bjesomučan bijeg u gaćama. To jest, sve dok jedna od njezinih klijentica ne unajmi Emmu da za nju zavede čarobnog i neponovljivog Williama Dearborna, poduzetnika i informatičara.
Mislim, ne' š ti ljetne sapunice! Možda ja ovih dana nisam bila raspoložena za čitanje, ali ne znam kako duhovito u svakom slučaju nije bilo. U najboljem smislu – razbibriga za dokone ljetne dane, kao što sam i ja to shvatila.
Post je objavljen 26.07.2011. u 19:17 sati.