Marketing
Poso
| Sve je ovdje drugačije nego u HR, pa tako i posao, firma, ljudi, ručak... Npr. ovdje ljudi nemaju običaj piti kave. Dakle nema jutarnjeg odlaska do Barcelone ili Bionature, capuccina i juarnjih novina i razglabanja o smislu ili nesmislu života. Kavu popiju jedino nakon ručka, u proizvodnji i to na brzinu. Ja još uzmem kavu jedno barem pet puta dnevno čisto da ne zaboravim prave domaće običaje. Prije tjedan dana smo imali i "doručak" koji je organizirao veliki šef. Navodno je događaj trebao početi u osam ujutro u dvorani za nogomet za zaposlenike. Da, da to postoji kao i četr terena za tenis veliki roštilj i još par sitnica. I stvarno u osam ujutro je počeo doručak. Od velikog šefa ni Š. I tako kada smo se svi lijepo najeli oko devet, a ja zaključio kako je to super kada se netko tako brine za zaposlenike i već odlučio vratit se na posao eto ti njega, sa powerpoint prezentacijom i milijardom brojeva. Srećom je trenutno zima i svi su se smrzli u dvorani pa je nizanje brojeva trajalo samo 45 minuta. I tako od nekog silnog kafenisanja ništa, ali se zato svaki utorak nakon posla skupi ekipa, uvijek istih desetak ljudi i ide se u Bar do Baiano u Jundiai. | |
 | |
| Bar do Baiano je jedna obična garaža sa metalnim kliznim vratima kao iz američkih filmova. Unutra je samo jedna prostorija od nekih 20ak kvadrata, pločice na podu i tri plastična stola i nešto stolica okolo. Dva frizera za pivo i plata za peć meso. Kako je nas bilo puno nismo stali unutra već smo se naslagali oko jednog od dva drvena stola koji stoje na cesti ispred garaže. I onda počinje pivo za pivom i slijedovi pečenog što sira što mesa sve do ponoći. Malo mi je bilo neobično stajati tako na cesti zbog svih priča koje slušam ovdje oko sigurnosti ali ako mogu moji kolege valjda mogu i ja. Ekipa je ok, ludi su za motorima a navodno voze i dobe aute :) Npr. Nisan Tiida. Motorima, barem jednome, ne mogu ništa zamjeriti, budući da se radi o Ninji. Usput, vidjeh da je konačno na domaće tržište došla Honda Transalp sa 680 kubika, 200 kg i cijenom od oko 105000 kn. I navodno se proizvodi ovdje. I tako nakon par sati jela i pića i dobre zeke dolazi ceh. 450 kn za nas 11:) Ovdje stvarno ima mjesta na kojima je cuga i hrana džaba. A onda kritični dio večeri, povratak kućama. Meni je još i najbliže, samo 35 km autocestom, dok ostali imaju preko 50 km do Sao Paula ali isplatilo se. Osim što je ipak malo hladno, po zimi stajati par sati na cesti po noći... Slijedeći put ću morati ponijeti majicu dugih rukava:) | |
Post je objavljen 24.07.2011. u 12:39 sati.