Pregled posta

INTERVIEW: Adastra na uzlaznoj liniji

Autor: Anastazija Vržina

Zagrebački rock bend Adastra već neko vrijeme prate kontroverze koje se vežu uz njihovu aktivnost oko susprezanja nasilja među mladima, kao i značajna prisutnost u medijima koju su dobili kandidaturom za predgrupu na nedavnom koncertu Bon Jovija u Maksimiru. Drugim riječima - oko Adastre se stalno nešto zanimljivo događa, a takvo je bilo i moje druženje s autorom i frontmanom Jerkom Marićem.

Promocija vašeg novog albuma "Surovi grade" bila je u travnju u Boogaloo klubu u Zagrebu i tamo ste odprašili preko dva sata svirke. Zaista konkretan i pošteno odrađen koncert. Koliko dugački su vam ostali koncerti?

- Isto ili više, nikad nismo ispod dva sata, to je minimalno. To je sve vrlo konkretno složena priča. Adastra ti je sada 5-člana ekipa i u tom broju idemo stalno uokolo.

Jeste li sada na službenoj turneji koja promovira album?
- U biti i ne, to nije baš organizirana turneja, ali stalno negdje nastupamo. Više je to po principu: negdje nas pozovu, mi se dogovorimo i dođemo.

Kako ljudi dolaze do vas?
- Naš booking je dosad bila naša Internet stranica www.adastra-band.com, odnosno Facebook.

Stvarno? Kako to funkcionira?
- Primjerice ljudi nam ostave komentar poput: "Biste li vi svirali kod nas?", i rijetko da se ne dogovorimo. To ide nevjerojatno brzo i toga zaista mnogo ima.

To zvuči dosta stihijski, ali istovremeno je super da vas ljudi sami povlače za rukav?
- Pa da, to je sjajno kad znaš da te ljudi žele.

Sad je more festivala posvuda? Nastupate li na kojemu od njih?
- Ne, nitko nas ne zove.

Šališ se?
- Ne ozbiljno. Malo jest čudno, ali nama je ipak to i draže, sad smo stalno na moru i sve su to samostalni koncerti. I imamo odlične uvjete, spavamo po super hotelima, skoro pa tretman ko' Bon Jovi (smijeh). Prvo mi je bio jako bed da nas ne zovu na festivale, sada mi se to čini bolje.

Znaš li razlog zašto vas ne zovu?
- Mislim da je to zato što se ja ne krećem u tim krugovima ljudi koji to organiziraju pa nas se ne sjete.

Kad mo već kod članova, vas u bendu ima četvorica, to je sada stalna postava, stabilna?
- Ne, nas je sada 5, četvorica muških smo već 3 godine zajedno, dakle postava se promijenila nakon prvog albuma, a Hana Blažević, vokal, nam se pridružila naknadno.



Očekivala bih da će Adastre općenito biti više u medijima, ako zanemarimo strku oko Bon Jovija?
- Možda nismo toliko zanimljivi medijima, nismo u nekoj njihovoj "kategoriji". Ja sam do sada bio za sve a to jednostavno ne ide jer kada tako funkcioniraš onda počinje negdje nešto zapinjati. Iskreno, ja nisam baš prezadovoljan s novim albumom.

Kako to? Vrlo je zreo u svakom pogledu i na kraju balade, odličan.
- Baš zato što sam bio sve, i producent i snimatelj i manager i autor... Još je dobro i ispao, ali mislim da bi bio dosta bolji da sam bio samo autor i pjevač.

Zašto vam je trebalo četiri godine da izdate drugi album?
- Pa to uopće nije mnogo, mislim da kod nas nema prostora za češće izdavanje albuma, pogotovo još ako imaš dobar album. Treba proći neko vrijeme.

Skinuli ste dosta singlova s prvog albuma...
- Da, ko' Michael Jackson (smijeh)...

...pa mu je to produžilo život?
- Ali nije to bitno za razmak od četiri godine. Vidim izvođače koji se zaletavaju na nove albume s onom "moram sada i odmah" a uopće nisu gotovi s materijalom. Albume ne treba izdavati na silu. Jednom kada album izdaš nema povratka, a onda se poslije lupaš po glavi "joj mogao sam ovo i ono ovako i onako". Meni se desilo da sam neki dan poslušao na YouTubeu verziju moje pjesme koju je snimio jedan fan i bilo mi je zanimljivije nego ono što sam ja napravio. Da sam recimo malo više radio na aranžmanu ili strukturi pjesme možda bih i ja došao do toga.

Prošlo pitanje je u biti bila provokacija. Naime, plodni autori kao što si ti češće imaju hrpu novih pjesama i dobar broj njih ne može dočekati da se to što prije negdje pojavi.
- Pjesmama se ništa neće desiti ako se malo "pacaju". Meni se sviđa ovo vrijeme sada - nema neke mainstream furke, niti ne vlada nikakav specijalni žanr - imaš prostora razmahati se. Sada sve prolazi ako je dobro. Nisam ja tako mudar, i meni je isto to rekla starija generacija. I ja sam htio ono "odmah sad, zaboravit će nas", ma nitko te neće zaboraviti.

Čini mi se da si "Surovi grade" dobro izbalansirao. Išao si na širinu aranžmana, pjesme su malo kompleksnije, ali opet je to dosta čisto, nisi zakomplicirao.
- Ja čak mislim da sam ipak malo krenuo u tom smjeru i da će sljedeći album biti snimljen bazičnije, možda čak odjednom. I da, baš bih volio raditi s nekim pravim producentom.

No ti imaš i tehničko znanje... ispričaj mi kakav je to u stvari faks koji si pohađao u Ljubljani?
- Sada planiram ići na drugi stupanj SAE Instituta, vrlo jak i vani priznat u tom industrijskom segmentu. Općenito ako tko misli baviti s tim tehničkim djelatnostima, preporučljivo je da to ima. Ja sam jednostavno imao problem s producentima, nije nekako išlo, nisu me ozbiljno shvaćali, pa sam se sam latio toga.

Prošle godine si rekao da ćeš pjesmu "Sjećanja" snimiti sa sestrom (Anđa Marić, op.a.), no pjesma sada ima drugi ženski vokal na albumu. Što se desilo?
- Ne znam, to sa mojom sestrom to jednostavno ne funkcionira, nas dvoje očito ne možemo biti zajedno u istoj sobi.

Pretpostavljam da to vučete još iz Flarea (bivši band Jerka Marića, op.a.)?
- Taj Flare je bio čudo, po svemu. Nitko to nije očekivao, što smo mi onda napravili.Ali sve oko Flarea je tada bilo u nekom "olimpijske igre" duhu, konkurencija, kompetitivnosti, a ja nisam taj tip, i zato sam ja malo van tih glazbenih voda koje bi možda Adastri donijele malo više pažnje ili u medijima ili za recimo festivale i slično.

Što je u stvari ostalo od Flarea? Jel' ta priča posve zatvorena?
- Je, jer su meni na kraju svi okrenuli leđa, bio sam izbačen iz benda radi tih nekih politika unutar benda. Njima je smetalo da sam ja zarađivao za to vrijeme ogromne novce od autorskih prava koje nisam dijelio s njima, ali ja sam bio autor 100 % glazbe. Na kraju se i Anđa okrenula protiv mene, ona je uvijek imala neke čudne ljude oko sebe koji nisu Flareu davali nikakve šanse i sve što se bandu desilo bilo je ogromno iznenađenje.



Ima još ružnijih stvari. Ono što bi mene osobno pogodilo, a vjerujem da jest i tebe - ona priča da radiš karijeru na pokojnom Luki Ritzu. Što imaš takvima za poručiti? Ti si davno prije napravio prvo Flareov, pa onda Adastrin uspješan album, pokupio i Porina i Crnog Mačka pa su te priče osim što su ružne i aspurdne.
- Ja sam za to isto čuo, pročitaš na netu da je to netko rekao, po kuloarima prepričao, ali mi nikad nitko nije to rekao u lice, jer da jest ja bih direktno išao na sud, prijavio ga. Baš bi mi jedan takav trebao. To je vrlo i neljudski i odvratno. Ja sam stvarno vrlo suosjećajna osoba i stalo mi je do mladih. To se ne zna, ali ja sam 4 godine zaredom držao radionice na Silbi s mladim informatičarima Udrugom "Mudri", mladi genijalci, a i danas znam „uskočiti“ po potrebi.

Što ti radiš tamo?
- Držim radionicu o glazbi, snimanje glazbe - sasvim jedna druga perspektiva. To je mala grupica nekih 15-tero djece i tu sam skužio da sam dobar s djecom, da to volim. A uz to sam ja osobno u djetinjstvu bio žrtva tih nekih napada, kasnije sam imao i nasilje u obitelji, pa kad se sve to zbroji - jednom sam jednostavno rekao: imam bend, koncerte - mogu poslati poruku. Meni je bilo neshvatljivo da živimo u državi u kojoj djeca nisu sigurna. I bilo je čudno da se tada nijedna medijska osoba nije digla i nešto rekla. A počelo je još s Lukom Marincem, tada sam već kuhao a dozlogrdilo mi je s Lukom Ritzem. Napisao sam tu pjesmu ("Surovi grade"), stupio u kontakt s njegovim roditeljima, rekao im što hoću napraviti s pjesmom - oni su bili oduševljeni, dakle imao sam njihov blagoslov. Pa je došla ideja o koncertu u njegovoj školi, bio sam kod ravnatelja, nitko od nas nije mislio u što će to prerasti. Meni je čak jedan od tadašnjih jačih managera rekao "ja ne želim više s tobom raditi, tebe će netko probosti". S druge strane, poduprla me je Koncertna Direkcija, dečki iz Gatuza, Majki, Psihomodo Pop-a i Shangri-La - spremno su pristali svirati. To je bilo bolesno koju smo zaštitu imali, kordon policajaca, osiguranje. Tek onda vidiš kakvo je stanje kod nas.

I što se desilo?
- Ništa se nije desilo, naravno. Nasilnici su u biti hrpa kukavica. Samo se skrivaju. I njih skrivaju. Prije nisu mogli naći nijednog ubojicu, šatro, a sad sve riješavaju odmah u dva dana. Sad policija to fantastično radi. Radi toga je sve vrijedilo. Na kraju krajeva, poslije mene je došlo još par ljudi koji su nešto slično radili, i zar sam ja onda trebao reći "pokupili ste moju foru" - naravno da nisam, ja sam bio presretan da nas je više jer se samo tako može nešto napraviti, da se programskim nenasiljem može spriječiti nasilje. Glazba može biti izuzetno prodorna, moćna. I to nisam ja izmislio.

Vjeruješ li da glazba može promijeniti stvari?
- Može sigurno. Potaknuti stvari, potaknuti na razmišljanje. Ali to može na pozitivu i na negativu, zavisi. Potrebno je samo na pravi način glazbu kanalizirati.

Jeste li ikad imali na svojim koncertima problema s nasiljem?
- Ne nikad. Iako, mi izuzetno pazimo na to i uvijek imamo duplo više zaštitara na koncertima nego drugi, ali nikad nemamo nekih nereda. Preko naše udruge "Zvuk svjetlosti " organiziramo koncerte takvoga karaktera, a ona se bavi takvim aktivnostima općenito, nije samo u pitanju sviranje nego imamo i stručnjake koje rade sa nama, surađujemo s drugim Udrugama, recimo za osobe s invaliditetom i slično. Sve te aktivnosti su prošle dosta filtera od raznih institucija tako da nije baš to nešto sklepano bez smisla.

Da malo prokopamo po počecima - koji su izvođači tebe inspirirali, koji su tvoji utjecaji, prije Flarea dakako?
- Ja sam prvo slušao Guns'n' roses, ali i sve što je bilo popularno. Slušao sam i te neke druge vode Soundgarden, hard core...Ali uglavnom hard rock, metal - to je moja orijentacija.

Kad si napravio Adastru, što ti je bilo na umu?
- Napraviti svoju priču. Ja sam u stvari mislio da radim bend kojemu će trebati 20 godina, dakle jako dugo, da dostigne Flare, a ispostavilo se da smo već sa prvim albumom jako daleko dogurali. Ali dugo mi je uopće trebalo da sam ponovo nešto mogao započeti. Nakon Flarea sam bio jako povrijeđen, to ti je kao kad ti netko uzme sve ... bio sam samodestruktivan i prvo što sam napravio otišao sam ravno u Ured za obranu, htio sam u pješadiju ali mi to nije uspjelo. Stavili su me u auto jedinicu i bilo mi je fantastično u vojsci. Imao sam bend Torpedo.

Oh, kako simptomatično!
- Ne, tako su se zvali kamioni (smijeh). I to mi je dalo toliko samopouzdanja - prvo sam ponovo počeo s pričanjem priča. Znao bih cijeloj spavaonici u satniji navečer iz glave pričati neke priče, to je bilo ono 50 ljudi, muk i svi slušaju. OK, nisu svi ali su barem šutjeli (smijeh). Onda sam dovukao bubanj i počeo svirati.

I onda je došao Torpedo?
- Da. (smijeh). Ali vjeruj mi ta vojska to je nešto što bi svaki muški trebao proći, to te nauči cijeniti neke stvari. Sjećam se jedne situacije: 2002. je Flare dobio Porina, a godinu kasnije u vojsci sam vozio smetlarski auto, znojan, pun smeća, osa, smrdljiv i mislim si: "Prošle godine sam dobio Porina, a gle me sad!" Stvarno naučiš cijeniti ljude oko sebe, život, da te uvijek može baciti na nulu... da treba biti na dobroj strani, poštivati starije, da nema razlike među ljudima i slično. Stvarno sam mišljenja da svi muški trebaju proći vojsku. Od čišćenja WC-a, ribanja (smijeh)...

Što ti je baza nastanka pjesme, glazba ili tekst?
- Različito je, nekad jedno nekad drugo, ali je uvijek neki trenutak, onaj čas kad točno znaš to je to i kad ga zgrabiš kao iz jurećeg vlaka za kojim ti juriš, i to što si zgrabio to je sve što imaš. Poanta je da imaš sposobnost prepoznavanja da će to voljeti mnogo ljudi. Recimo bojao sam se hoće li ljudi prepoznati što sam htio reći u pjesmi "Nabujala rijeka" hoće li prepoznati da je to priča o svim jadnim ženama koje rade cijele noći, ubijaju se od posla, ali imaju tu neku nadu. Dosta ljudi to razumije i to mi je super.

Adastra ima mnogo fanova koje ste uglavnom stvorili virtualnim putem. Ti si brzo skužio da će društvene mreže na Internetu povući hrpe fanova?
- Da odmah. Prvo je bio Myspace, pa onda vlastita stranica, YouTube... a kada se pojavio Facebook to sam naslućivao da će biti veliko. Morao sam naći drugi put jer nas tada nitko nije htio izdati. Tek kasnije sam došao u kontakt s Croatia Recordsom, a i to u drugom obliku, kao snimatelj i producent albuma Borisa Novkovića.

Kako se to desilo?
- Moje je snimke čuo njegov pokojni otac Đorđe Novković koji je jednostavno inzistirao da Boris i ja radimo skupa na njegovom albumu. Nakon toga mi je jako poraslo samopouzdanje. Odmah sam napisao par pjesama.... Tako sam dobio ulaz i u CRO REC kao autor s Adastrom.

Dakle takve neke situacije te inspiriraju na pisanje?
- Da. Evo recimo ovo natjecanje za predgrupu za koncert Bon Jovija, ja sam istu večer napisao dvije pjesme zato što su nas otkantali, ali sam to prebrodio (smijeh). Bitna je bila cijela gungula koja se oko toga stvorila i promocija koju smo time dobili, to je bilo super. Na koncu sam mišljenja da mi i ne bismo bili dobro prošli, Opća Opasnost je definitivno bila pravi izbor za taj koncert, mi nismo taj tip (još) benda.

Mislim da pretjeruješ.
- Ma ova naša balkanska publika je malo čudna, kako razmišlja. Nama je jako skočila popularnost nakon svega. Naši fanovi su poslije odluke bili razočarani i od njih smo dobili stvarno puno podrške i zezancije na spiku "glupi Bon Jovi, kaj on zna" (smijeh).

Što je sljedeće na rasporedu Adastre?
- Prvo promocija spota "Kamo da krenem" što ćemo uskoro objaviti, pa svirke u Valpovu i na Rabu....stalno nešto...

www.adastra-band.com




Post je objavljen 23.07.2011. u 18:43 sati.